Književna recenzija - Cody McFadyen: Čovjek iz sjene

IN rukopis - Književne recenzije

Srijeda, 07 Prosinac 2011 16:08

Mnoga poznata filmska ostvarenja, a pritom ne mislim isključivo na zaradu od prikazivanja u kinima kao temelj uspješnosti filma, svoju bazu realizacije duguju upravo knjigama. Poznata je i priznata ta veza između knjige i filma ili filma i knjige, koji svoju koegzistenciju na području umjetnosti prožimaju dubinom nečije lucidnosti, ovisno prvenstveno o području na koji se želi staviti naglasak nečije imaginacije. To je posebno vidljivo u filmskim adaptacijama književnih uradaka svedenih pojmom trilera, što je slučaj i s ovom knjigom.

“Čovjek iz sjene“ (“Znanje“ 2011) triler je Codya McFadyena, suvremenog američkog pisca, koji će, vrlo vjerojatno, uskoro završiti i filmskom adaptacijom.

“Čovjek iz sjene“ obrađuje jednu od omiljenih tema američkih pisaca trilera, a to je tema serijskog ubojice. Dijelom fascinira, a dijelom poziva na oprez ta američka spisateljska opsjednutost serijskim ubojicama, ali to je posve logična posljedica njihove percepcije u američkoj javnosti. Naime, američka je javnost od serijskih ubojica uspjela napraviti gotovo nacionalne heroje, zahvaljujući svojim specijaliziranim emisijama i kojima su prikazani najsitniji i najbizarniji detalji počinjenih zločina, što je tamnu stranu američkog društva nagnalo na ponavljanje ili kopiranje sličnih monstruoznih obilježja. Fenomen je to nedovoljno istražen i nedovoljno obrađen, ali itekako aktualan, a kao njegov podsjetnik, uvijek se pojavi neka nova knjiga u kojoj se serijski ubojica pojavljuje u glavnim ili sporednim ulogama.

Cody McFadyen ulogu detektiva ne prepušta muškarcu, nego ženi tako da već u startu senzibilizira čitateljstvo s onim što njegova junakinja ima proživjeti. Njegova heroina zove se Smokey Barrett i agentica je koja radi za FBI. Nakon što je serijski ubojica ubio njenog muža, a u vatrenom okršaju s njim, stradala je i njena kćer, Smokey se nalazi na prekretnici života. Rastrgana je između odluke o nastavku bavljenja istim poslom i mislima o samoubojstvu kao jedinom izlazu. Određenu pomoć pružaju joj jedino razgovori kod profesionalnog psihoterapeuta kojeg joj je odabrala agencija. Međutim, problemi tu tek počinju jer Peter Hillstead je sve, samo ne obični psihoterapeut…

McFadyen uvodi u radnju nekoliko likova iz agencije koji rade na slučajevima sa glavnom junakinjom, ali u priču ne uvlači previše detalja. O likovima znamo onoliko koliko je potrebno za priču. Radnja je linearna, očekivano dinamična i lokacijski ukalupljena. Postoje sve predispozicije za filmsku ekranizaciju ove knjige. Ostaje samo vidjeti hoće li Cody McFadyen potpisati scenarij ili dio scenarija.

Ante Juroš

Književna recenzija - Steven Pressfield: Vatrena vrata

IN rukopis - Književne recenzije

Četvrtak, 01 Prosinac 2011 16:01

Posljednjih je godina na književnoj sceni prisutan pojačan interes za povijesnim romanima koji svoje uporište imaju u stvarnim događanjima. Naravno da pritom fikcija nije u potpunosti marginalizirana, ali prisutna je samo u onolikoj mjeri koliko je to  potrebno da narativni dio priče ne gubi na snazi. Obično se radi o nekim dijalozima ili radnjama koje su postala dijelovima legende, zbog opće prihvaćenosti i upućenosti šire društvene zajednice s nekim detaljem iz čitave priče. Možda su se stvari dogodile baš na takav način, a možda i nisu, ali ostale su neke slike utisnute u kolektivnu memoriju društva.

“Vatrena vrata“ (“Znanje 2011) obrađuju jednu od tih povijesnih priča sa svim tim uopćenim anegdotama. Knjigu je napisao Steven Pressfield čiji je književni opus, uglavnom, zasnovan na antičkim temama, kojih je vrstan poznavatelj, što se najbolje vidi u obradi društvenog života tog vremena. Pressfield piše lako, stilski zanimljivo. U središtu priče poznati je događaj iz antičke prošlosti, kada se 300 Spartanaca, uz ponešto lojalnih saveznika, suprotstavilo višestruko nadmoćnijem neprijatelju u obrani svojih polisa. Iako je ishod bitke unaprijed bio poznat; hrabrost, smionost i lukavstvo koje su tom prigodom pokazali Spartanci, nadživjeli su mnoga minula vremena i načine vladavine koji su uslijedili kroz duge godine povijesti. Bio je top poraz iz kojeg je poslije izniknula velika pobjeda ujedinjenih grčkih plemena nad perzijskim osvajačem.

Priča u ovom djelu ispričana je iz Kseonova kuta naracije, koji je bio u službi štitonoše Dijaneka, jednog od najhrabrijih Spartanaca, po svim povijesnim bilješkama. Zanimljivo je spomenuti da je većina antičkih ratova i ratova među polisima bila pokrenuta zlatom u nečijim džepovima, retorikom nekog demagoga željnog slave ili je interesne strane prevarilo neko lažno proročanstvo. Kseon, u zarobljeništvu, tumači kako su ovoga puta Spartanci i njihovi saveznici krenuli u rat iz razloga zaštite svojih polisa, iako svjesni da ih očekuje sigurna smrt. Jedna od anegdoti iz te bitke kod Termopila tumači kako je jedan ratnik, neposredno prije prve bitke, spomenuo kako perzijskih strijelaca ima toliko da, kad odapnu strijele iz svojih lukova, one zaklone Sunce. Čuvši to, Dijanek, najhrabriji Spartanac, uz smiješak mu je odgovorio:

“Dobro. Onda ćemo se boriti u hladu.“

Intrigantna, zanimljiva knjiga. Možda ste gledali film “300“ koji se tematikom odnosi na spomenutu bitku, ali ako i niste, ova knjiga je puno bolja od spomenutog filma. Koliko? Barem 300 puta…

Ante Juroš

Književna recenzija: Elie Wiesel - Noć

IN rukopis - Književne recenzije

Nedjelja, 20 Studeni 2011 20:17

Drugi svjetski rat. Zlo je oslobođeno iz svog kaveza u najmračnijem kutku ljudske podsvijesti. Iako se i prije pojavljivalo u različitim razdobljima i u različitim oblicima, nikada kao tada, nije napustilo okrilje tame u kojoj je djelovalo. U drugom svjetskom ratu zlo se nije skrivalo pod zaštitom noći. Jasno vidljivo i jasno prepoznatljivo održavalo je svoj krvavi pir. O tome jasno svjedoči i “Noć“ (“Znanje“ 2011) koju je napisao Elie Wiesel, preživjeli logoraš iz njemačkih koncentracijskih logora.

“Noć“ je svjedočanstvo jednog vremena, odnosno onog njegovog dijela koji je uspio zatamniti sve ostale zrake svjetlosti, ali samo privremeno, baš kako to oduvijek biva s tamnim stranicama ljudske povijesti. Ovo je djelo u kojem autor ne inzistira na građenoj dinamici i zanimljivosti te nastoji, na taj ili neki drugi način, privući pažnju čitateljstva. Baš naprotiv. Najveća vrijednost ovog djela upravo je potpuni odmak od standardnih književnih formulacija. To su, prije svega, otrgnuta sjećanja, fragmenti prošlosti koju Wiesel ne može i ne želi zaboraviti. Iako je tama prekrila sva tragična događanja u životu jedne osobe, u zapisima sjećanja ovog napaćenog bića ne osjeća se mržnja. Za mržnju nema mjesta. Kao da je umjesto mržnje, nastali vakuum ispunila neka nedefinirana bjelina, ispraznost, ništavilo…

Zanimljivost djela leži i u činjenici da je autor, napisavši svoja svjedočanstva, godinama bezuspješno tražio izdavača, ali nije odustajao, zbog tolikih znanih i neznanih žrtava koje su pred njegovim očima izgubile život. Djelo novu mladost doživljava, kada je prije nekoliko godina, knjiga predstavljena u jednoj popularnoj američkoj televizijskoj emisiji. Doduše “Oprah show“ nije emisija neposredno vezana uz kulturološka događanja, ali i taj slučaj ukazuje na zanimljiv fenomen u odnosima medija i reklama koje uspijevaju prodati baš sve. Srećom, ovoga puta su u pitanju bili istinosni zapisi jednog preživjelog logoraša, a ne, recimo, svjedočanstva s druge strane šahovske ratne ploče, ali to je tema za neku drugu prigodu.

“Noć“ je knjiga koja kazuje na to da tama nije vječna i da je ona, zapravo, romantična sve dok je zlo zarobljeno u bezdanima prošlosti. I zato pogledaj nebo. Milijun zvijezda sja…

Ante Juroš

Književna Recenzija: John Baxter * Thomas Atkins: Vatra s neba

IN rukopis - Književne recenzije

Utorak, 18 Listopad 2011 12:26

Činjenica: najveća eksplozija u poznatoj povijesti ljudskog roda dogodila se iznad sibirske tajge 1908 godine. Međutim, ni toliko godina poslije ne zna se uslijed čega je nastala. Knjiga “Vatra s neba“ (“Agm“ 2011) Johna Baxtera i Thomasa Atkinsa svojevrstan je pregled razmišljanja kroz povijest o mogućim uzročnicima ove eksplozije. Autori navode povijesni slijed tih razmišljanja, kao i rezultate prvih istraživačkih ekspedicija koje su se zaputile u neistražene krajeve sibirskih prostranstava. Naime, u vrijeme kada se dogodila ta eksplozija (1908) sibirska prostranstva su još uvelike bila tek nedirnuta divljina. To rijetko naseljeno područje sa svim svojim pozitivnim i negativnim odrednicama koje jedan nedovoljno istraženi kraj može ponuditi, bilo je poprište jednog od najzanimljivijih događaja u novijoj ljudskoj povijesti. Prve teorije koje su pokušale dati odgovor na uzrok sibirske eksplozije, bile su bazirane na udaru kometa ili meteora. Čak su i prve ekspedicije upućene na mjesto događaja, više tražile dokaze ovim teorijama, a manje objektivno i neutralno ispitivali središte eksplozije i okolna područja. No, kako je odmicalo vrijeme, teorije o udaru kometa ili meteora ustupale su mjesto novim teorijama, naročito nakon drugog svjetskog rata, kada je bilo vidljivo kakvu su štetu prouzročile američke nuklearne bombe bačene na japanske gradove. Primijećena je ogromna sličnost u uništenju krajolika na japanskom tlu sa uništenjem u sibirskoj tajgi. Svi relevantni svjetski znanstvenici koji se danas bave proučavanjem sibirske eksplozije, slažu se da je takvu eksploziju mogao izazvati samo ogroman nuklearni udar, nekoliko desetaka puta jači od onoga koji je pogodio Hiroshimu. No, u tom slučaju, najvažnije pitanje postaje otkuda izvor nuklearne energije skoro četrdeset godina prije njene tragične svjetske premijere…Puno je različitih teorija, ali pravih odgovora nema. Autori daju pregled novijih razmišljanja: od crne rupe, vremenskih anomalija pa sve do eksplozije svemirske letjelice ovalnog oblika.

Veliki uspjeh knjige upravo je njen znanstveni pristup pa autori ne nameću nikakve zaključke. Jednostavno, sve su teorije i dovoljno dobre i dovoljno loše, ovisno o tome kakve poglede zainteresirani zastupaju. Jedno je sigurno: prošlo je nešto više od sto godina od sibirske eksplozije. Ona je do danas ostala nerazjašnjena. Međutim, napori da znanost pronađe odgovarajuća objašnjenja ne prestaju. Znanosti usprkos.

Ante Juroš