Ovo je 10 stvari koje morate znati kako biste se istinski oslobodili

IN rukopis - Kolumne

Nedjelja, 03 Ožujak 2013 15:11

Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: 'Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet - taj svijet zaista i promjene'.

Legendarni citat Jean-Jacquesa Rousseaua da je 'čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima' već stoljećima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju 'roba' od istinski slobodnog pojedinca. Stručnjaci su napravili dublju analizu i izdvojili deset točaka koje su dobar putokaz u osvješćivanju, a mi ćemo ih prilagoditi i analizirati sukladno hrvatskoj situaciji.

Piše: Ratko Martinović / Dnevno.hr
Foto: Branimir Boban / Cropix

Opstrukcija glasanja - Ne postoje razlike između parlamentarnih stranaka

U situaciji kada je očigledno da se cijela politička scena pokušava polarizirati na svega dvije opcije, jasno je da već godinama ne postoje 'lijevi' ili 'desni'. Čak je i klasični duh liberalizma i konzervativnosti odavno nestao što vidimo kod problematike kanabisa, raspravama bez pravih argumenata o zdravstvenom odgoju, GMO-u i sličnim kontroverzama. Kod nas je frapantan konsenzus oko ključnih pitanja poput ulaska u EU, Zakona o referendumu ili regionalne podjele gdje samo rijetki pojedinci izražavaju drugačije mišljenje, i to zbog populističkih ili pred(post)izbornih stvari. Nesposobnost i korupcija obeshrabruju građane da sukladno Ustavu uzmu stvar u svoje ruke, a sve češće vidimo i policijsku represiju kao alat vlasti. Otuđenost od građana vidljiva je kroz bahatu retoriku, suradnja s interesnim skupinama kroz političke poteze dok o podobnosti, sukobu interesa i nepotizmu ne vrijedi trošiti ni riječi - dovoljno je samo provesti usporedbe sa zaposlenima u državnom i lokalnom aparatu uz članske iskaznice stranaka da uvidimo kako je svim strankama 'uhljebljivanje' najvažniji forte.

Bijeg od trenutnog monetarnog sustava - Bankarske institucije su odgovorne za ekonomsko stanje

Parole 'novac je dug' i 'dužničko ropstvo' postale su realnost kroz dugi niz godina, gotovo još odWilsonovog prepuštanja američke državne banke u ruke privatnog FED-a prije točno sto godina. Politički SAD-a sektor u potpunosti ovisi o signalima s Wall Streeta, moneta se stvara doslovno iz ničega, te se na nju naplaćuju kamate, a sve je posloženo na način da se kreira ovisnost građana o takvom sustavu. Kada je započela famozna kriza posve normalno je bilo da pojedine banke kao Goldman Sachs ostvaruju kontroverzne oklade na razne sustave, a odgovornost je većinski bila samo financijska, i to s malim zakonskim penalima. Svi govore kako je novac jednostavno nestao, no kako ga nitko nije 'zapalio' ostaje pitanje - gdje? Velike banke su bogatije i moćnije nego ikada, ljudima se oduzimaju nekretnine zbog neotplate manje od 5% duga, ljudi žive u šatorskim gradovima, a političari za sve okrivljuju 'kulturu nerada'. Dok se ispija šampanjac s monetarnim sektorom, onda tako što ne čudi previše.

Pacifizam - Ne postoje 'preventivni udari' i 'ratovi za mir'

Korak do potpune slobode je spoznaja da je jedina dopuštena forma nasilja samoobrana. Ideje o 'preventivnim ratovima za mir' dolaze iz distopijskih klasika poput Orwellove prezentacije društvenog inženjeringa Fabijanskog društva nazvane '1984' gdje novogovor uključuje brojne druge kontradikcije. Hrvatska je bez prijeko potrebnog 'vox populi' sustava zvanog referendum pohrlila u NATO gdje potpomaže ovakve 'mirovne misije', a u međuvremenu se suočava s optužbama šverca oružja u Siriju (što pojašnjava famozne Tomato kartice među pobunjenicima od prije par mjeseci). Jasno je da svoje vojne poteze ne donosimo mi nego to drugi čine za nas, a mi slijepo slušamo putem političara no pravo je pitanje dokle ćemo biti kao nojevi. Situacija u Siriji daleko je šira od sukoba 'diktatora Al-Assada' i 'demokratski nastrojene oporbe', u Egiptu nije provedena demokratizacija nego totalitarizam, Libija je od najjače ekonomije Afrike došla u stanje rasula uz europsku kontrolu naftnih nalazišta, Irak nikada nije imao oružje za masovno uništenje, Afganistan nema prave veze s Bin Ladenom koji je zapravo iz Saudijske Arabije, bacanje njegovog tijela u more nije muslimanski običaj... Ovako bi mogli nabrajati do sutra, a nikog ne zanima kako poduzeti poteze protiv suradnje s očigledno ekspanzionističkom politikom Zapada.

Prirodna prehrana - Otrovi su svuda oko nas

Što više napreduje medicina, to su ljudi više bolesni - nevjerojatno, ali statistički istinito, unatoč uočljivoj i nelogičnoj kontradikciji. Aspartam, acesulfam K, fluor, arsen, živa, alfatoksini, neispitani GMO, Hi-Fi signali, mobiteli, nezdrava hrana, aditivi, umjetne boje - sve je to samo jedan dio puno veće cjeline. Svakodnevno kroz medije otkrivamo nove načine trovanja zbog kojih nitko ne odgovara, već dapače, interesne skupine ostvaruju nikad veće profite. Nekada 'teorije zavjere', danas 'normalne' činjenice u našim životima. Konzumerizam je iznad svega, stavljaju se plombe i zaštitni ormari u trgovačkim centrima na hranu, a svima je ekonomičnije kupiti hranu u takvim lancima nego podržati domaću prirodnu proizvodnju kod kumice na placu. Svi znamo da nas truju, no očito nas u potpunosti boli briga.

Moral - Vlast mora poštovati Ustav i slušati narod

'Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana'. Ili tako barem kaže prvi članak Ustava Republike Hrvatske. Samim time bi i policija trebala služiti građanima, kao i državna birokracija. Naoružani represivni aparati, zatvori, restriktivni zakoni i visoki porezi to opovrgavaju. Policija je postala alat vlasti protiv naroda, referendum je gotovo onemogućen, porezi idu uz 'dlaku' krupnom kapitalu, a građani iz dana u dan gube poslove i plaćaju sve veće namete. Uloga Vlade bi morala biti zaštita države, a kako državu čine njezini građani sve bi trebalo funkcionirati po jednostavnom postulatu - nikome ne čini ništa nažao. Na taj način bi se poštovale građanske slobode, ne bi bilo korupcije i svi koji bi od toga odstupili bili bi rigorozno kažnjeni. Nažalost, kada odmah odmahnemo rukom na ovo i sve smatramo utopijom, jasno je da trenutna situacija ne budi nadu u optimizam.

Kritičko razmišljanje - Vlasnik medija je vladajuća elita

U Hrvatskoj je oduvijek uvriježeno mišljenje kako ukoliko nešto nije na televiziji automatski nije vrijedno ni pozornosti. Takav mentalni sklop stvorili su političari i već desetljećima ubiru plodove. Kreiranje javnog mnijenja putem propagande, cenzure i autocenzure postalo je normalan način poslovanja, a tragično je u kolikoj mjeri se Hrvati lako polariziraju, bilo zbog 'partizana i ustaša', 'vjernika i ateista', 'domoljuba i komunista', 'znanstvenika i vjernika' itd. Kada vlasnici najvećih medija odlaske na sastanke Bilderberg grupe ili jahte i tamo ispijaju skupocjena vina s vladajućom strukturom, to nije 'teorija zavjere' već sasvim normalno druženje, a kada se mediji grupno organiziraju za ili protiv nekog kandidata na izborima ili ulaska u EU onda je to pluralizam. Ponekad je teško povjerovati da dr. Mengele svojedobno nije bio u pravu kada je izjavio: 'Što vas više lažemo, vi manje vjerujete u to'.

Neosuđivanje - Neistomišljenici nisu neprijatelji

Duboke podjele u hrvatskom društvu rezultat su planski osmišljene distrakcije - jeste li primijetili kako svaki puta kada se treba nešto iznimno bitno izglasati ili su političke stranke izložene velikim aferama, plasira se neka sasvim drugačija priča? Većina naših ideja su samo misaone forme i mentalni sklopovi koji nisu naši već smo informaciju dobili iz nekog izvora, često i zlonamjernog. Dezinformatori manipuliraju egom pojedinaca na način da im otežavaju promjene paradigme i razmišljanja, te je iz toga ključno da uočimo njihovu indoktriniranost i hipnozu i ne reagiramo na agresivan način. Predrasude, tabu teme, dogme i društvene norme služe kao okovi na mentalnoj mapi i svatko mora shvatiti kako neprijatelj nije susjed koji podržava Dinamo/Hajduk, HDZ/SDP ili crkvu/zdravstveni odgoj nego onaj tko je lansirao tu podjelu i kome takva situacija najviše odgovara da bi iz nje izvlačio korist - suparništvo zna biti zanimljivo, ali ne kada netko drži s visine drži sve konce u rukama.

Postojanje šire slike - Interes nije uvijek nužno 'teorija zavjere'

Etiketiranje u 'teoretičare zavjere' vrhunsko je oružje za zavjerenike. Podsjetimo, urota, zavjera ili konspiracija u najširem smislu označava tajno udruživanje dviju ili više osoba u svrhu pripremanja, pomaganja i izvršavanja određene radnje na štetu neke osobe ili organizacije, i to najčešće uz zloupotrebu nečijeg povjerenja. Ukoliko promatramo definiciju teško je ne vjerovati u globalnu zavjeru. Važno se prisjetiti i da su nekada teoretičari zavjere 'okrugle Zemlje' bili spaljivani od strane znanstvenika vezanih uz 'ravnu ploču', a posebno je zanimljivo primijetiti kako je po dežurnim 'pragmaticima' nemoguće da pojedini strani političari imaju veze sa stvaranjem famoznog 'Novog svjetskog poretka' dok je kod nas apsolutno svima jasno da 'naši političari u potpunosti ovise o interesnim skupinama i vlastitoj korupciji'. Da smo naivci, pomislili bi da su svjetske političke ikone 'sveci', no kada vidimo Berlusconija i ekipu onda nam je jasno kako usporedba snage ekonomije i konspirativnost političara nemaju apsolutno nikakve veze. Jedna svjetska država, moneta, vojska i Vlada pod totalitarističkom čizmom sve su bliži pojmovi, a prije svega deset godina se ismijavalo one koji su tvrdili takve 'nebuloze'.

Ritualna pozadina - Postoje čudne ezoterijske prakse elite

Nebitno vjerujete li u duhovnu pozadinu svijeta ili ne, bitno je da 'oni' vjeruju. Tako su brojni blagdani svih religija prilagođeni onim babilonskim i poganskim iz ranijih vremena (poput proslave zimskog solsticija, Luperkalija itd.), brojna bizarna simbolika se plasira putem pop kulture, a vladajuća elita i danas odlazi na ceremonije tajnih društava ili spaljivanje životinjskih žrtava predMolokom, velikom božanskom sovom u kontroverznom Bohemian Groveu. Nedavne afere u Britaniji otkrile su uske poveznice pedofilije i sotonizma, slični događaji već desetljećima potresaju i brojne religijske instance i više ovakvo mišljenje definitivno nije 'ludost'. Skrivena ruka je tu, a zašto se bavi okultnim vještinama teško je odgovoriti.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu - Snaga je u ljudima, ne u eliti

Mišljenje da je glas građana 'nebitan', da se 'ionako ništa ne može promijeniti' i da su 'ljudi inferiorni pred političarima' u potpunosti je pogrešan. Istina je da će svatko jedino sam sebi popraviti budućnost jer su parole poput one da će nam 'EU pomoći da napredujemo' potpuno deplasirani populizam i klasična 'navlakuša'. Svatko se sam prvo mora odlučiti i identificirati sa sebi prihvatljivim postulatima i principima i onda se posvetiti njihovoj promociji u praksi. Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u riječima Stevea Jobsa: 'Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svijet - taj svijet zaista i promjene'.

 

Eho roditeljstva - pružiti djetetu samopouzdanje i emocionalnu sigurnost

IN rukopis - Kolumne

Utorak, 19 Veljača 2013 09:53

Često se u okviru neke neobavezne priče o današnjoj djeci, općenito o generaciji mladih, zna čuti rečenica „nije tako bilo kad sam ja bio dijete, znala su se pravila….“, a zaboravlja se, u tom trenutku i uopće, da su tadašnja djeca zapravo roditelji ove sadašnje djece. Ona nisu došla sa nekog drugog planeta.

Piše: Ana Karlović

Našim mislima i aktivnostima, kroz svaku ulogu koju obnašamo, doprinosimo promjenama u svijetu, no, najsnažniji i najdugoročniji utjecaj je kroz ulogu roditeljstva. Eho našeg roditeljstva se osjeća i kada sami više fizički nismo ovdje prisutni, jer djeca grade svoje živote i žive svoje roditeljstvo, na temeljima onoga što smo im gurali u njihove male drage glave, od prvog koraka i prve izgovorene riječi, pa sve dok su nas htjeli čuti.

Nevjerojatna je prilika koju dobijemo kroz ulogu roditeljstva. Isprepliću se tu privilegija i odgovornost, ali sa jednim jedinim ciljem da oko djeteta uspostavimo emocionalni štit, što bi mu trebalo pomoći da u životu zna vidjeti istinu, izdvojiti bitne stvari, da se osjeća sigurno, da njeguje zdravo samopoštovanje, da se ne boji emocija, da ne etiketira niti sudi…. , da jednostavno bude onaj koji jest, što je neprocjenjivo bogatstvo za cijeli život.

Ponekad pobrkamo prioritete, zaboravimo važnost roditeljstva i činjenicu da su djeca samo jednom djeca, pa se cijeli damo u neku drugu ulogu, a roditeljstvo obavljamo usput, konfuzno jer nemamo dovoljno vremena, postavljamo se kao kontrolori, vladari, a ne svjedoci i suučesnici dječjeg razvoja.

A kad nam je roditeljstvo primarna uloga, djecu ćemo bolje čuti, osjetiti njihove potrebe, razumjeti ih, pokazati im suosjećanje kad su ranjivi, jer u mnogim situacijama ni sami ne znaju što im se događa. Dozvolit ćemo im da se osjećaju kao čudo, iskra božje ljubavi, što zapravo i jesu, a mi sami ćemo se, radi spoznaje važnosti  doprinosa, osloboditi neželjenih emocija, krivnje, ljutnje i drugih frustracija, koje znaju tinjati u nama kao posljedica nemoći i krivog usmjerenja. 

Kad ih čujemo i osjećamo njihovu potrebu, stvaramo savez roditelj i dijete, pa se zajedno lakše nadiđu oni dani, koji su sastavni dio dječjeg razvoja, kad bude toliko prkosa da nam se kosa diže na glavi, pa odjednom više nemamo strpljenja, a naš ton i stav postane krut, učini nam se da više nemamo ni toliko ljubavi, a po glavi nam se počnu motati čudne kvalifikacije vlastitog djeteta i jedva primjetno nam prođe misao „kako je moje dijete tako loše“.

A znamo snagu misli! Ona se osjeća i u skladu s njom ćemo ispred sebe imati baš to što mislimo, baš takvo dijete. Još gore je ako takvu misao dijelimo i s drugima oko nas, pa se i oni pridruže takvim razmišljanjima. A sve zbog neke benigne sitnice kada nas dijete nije poslušalo i učinilo upravo ono što smo baš tada željeli da učini. 
Nema loše djece. Ono što mi tumačimo kao dječji inat je vapaj za pomoć. Možda mu je, u tom trenutku, potrebna samostalnost, pažnja, prihvaćanje, uvažavanje, nešto što svi trebamo bar povremeno, jer svi želim biti shvaćeni i voljeni, čak dragocjeni.

Nije važno znati sve o podizanju savršene djece, važno je znati kako ih ohrabriti da budu sretni i uspješni i da donose prave odluke ... Čak i ako im ponašanje nije na zavidnoj visini, održati povjerenje i linije komunikacije uvijek otvorene.

Naučiti ih samopoštovanju, bitan sastojak razvoja. Ne dozvoliti da itko posije zrno sumnje što bi ga natjeralo da povjeruje da je manjkavo, nedopadljivo ili kako god nesavršeno.

Na sve načine pokazati i dokazati da je roditeljska ljubav bezuvjetna, da čak i onda kada roditelj ne odobrava neki čin i ponašanje djeteta, to ne utječe na njegovu ljubav. 

Dijete zna kad napravi neki propust ili kakvu god grešku i sigurno se osjeća loše, jer je iznevjerio sebe i mnoge druge drage mu ljude. S toga, roditelj ne bi trebao stalno ukazivati na učinjeni propust, nego ga ohrabriti u onome što dobro radi, njegovati mu samopouzdanje i vjeru u njegove sposobnosti, stalno mu ukazivati na vrijedne osobine koje ima, na jedinstvenost talenata i svih darova koji svako dijete čine posebnim. Naučiti ga suosjećanju i zahvalnosti za sve blagoslove, jer svijet je beskrajan izvor bogatstva za one koji vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.

Roditelj je kroz roditeljstvo vječni student, jer svako dijete je jedinstveno, sa jedinstvenim osobinama i traži jedinstveni pristup. Nažalost, dijete ne dolazi na svijet s uputama, gdje korak po korak možemo naučiti kako ga podići, osigurati mu da postane sretno, dobro prilagođeno i uspješno.

Bez bezgranične i bezuvjetne ljubavi, bilo bi nemoguće nositi se sa ovom zadaćom, a pogotovo što roditelj zna da će na osnovu njegovih misli, radnji i sugestija, djeca zauvijek oblikovati svoje postupke i svoj pristup životu. Energija, ljubav i prihvaćanje koje roditelji neštedimice dijele, su alati uz koje će djeca rasti i razvijati se u sretne i samouvjerene odrasle osobe sa zavidnom razinom empatije i visokim samopoštovanjem.

I tako prolazi vrijeme i odjednom ispred nas stoji odrastao čovjek, kojemu je život namijenio mnoga iskustva. Dobra ili loša, nije bitno, bitno je da je uz nas stekao samopoštovanje i da zna nositi ono što mu život servira. I bude nam drago kad se uvjerimo da je spreman uhvatiti se u koštac. I što god smo stariji bliže nam je shvaćanje da se najviše isplati ulagati u djecu. Taj ulog s godinama samo dobiva na vrijednosti.

Provedimo dan u slozi i razumijevanju sa našom djecom. Zahvalni za njihovo postojanje, recimo „volim te“, bez obzira koliko su stari.

Neka nam bude čudesno lijep dan!

Vrijeme je za potpunu odgovornost

IN rukopis - Kolumne

Srijeda, 23 Siječanj 2013 08:13

Pravo na rad je jedno između pet osnovnih ljudskih prava ( hrana, krov nad glavom, rad, zdravlje i obrazovanje), kroz kojeg ostvarujemo pristojan životni standarda, za sebe i obitelj. Svako pravo nosi sa sobom i odgovornost i što su veća prava veća je odgovornost, pa tako uz pravo na rad imamo obavezu raditi odgovorno, uključujući naše najbolje sposobnosti.  Upravo smo ovaj detalj o obavezama i odgovornosti, često zaboravljali ili čak uopće nismo imali u fokusu. Neštedimice smo koristili dana nam prava, pa čak i neka „hibridna“, našom dovitljivošću, dodatno kreirana.

Svatko od nas je bar jednom svjedočio sličnoj priči: „Posao mi je odličan! Ne umorim se previše, ne radim vikende ni praznike, imam dosta godišnjeg, a mogu dobiti i slobodne dane kad mi zatreba…. Uzeo sam desetak dana bolovanja, ma nije mi ništa, samo moram obaviti neke stvari, a kako nije problem dobiti bolovanje za vrijeme dok plaća firma, bolje mi je to nego trošiti dane godišnjeg odmora.“ 

Ni riječi o obavezama, nigdje odgovornosti. I čemu smo se onda mogli nadati nego bolnim promjenama koje su nas trebale preodgojiti za drugačiji, odgovorniji pristup općenito, a posebno odgovorniji i moralniji pristup prema poslu. Tako je ova kriza, kao i sve druge krize, uz mnoge negativnosti donijela i dobre stvari.

Na promjene je uvelike utjecala mlađa generacija, koja uglavnom voli svoj posao i daje mu se maksimalno, a ako slučajno ne voli pronađe razlog da zavoli, a ako baš ne ide, puna samopouzdanja, sigurna u sebe i svoje kvalitete, bez imalo straha, promjeni. Mladi ljudi su svjesni da im posao ne garantira ugovor nego njihova odgovornost i predanost, to koliko ga cijene, koliko dobre energije u njega ugrade i koliko kroz njega doprinose društvu u cjelini.

Vole zahtjevne zadaće koje pomiču njihove mogućnosti, dodatno proširuju usvojena znanja i svladavaju nove vještine, što je obaveza svih nas. Bez obzira u kojoj smo životnoj dobi obaveza nam je rasti i razvijati se. S toga je korisno da su nam aktivnosti upravo toliko zahtjevne da nam dotiču i pomiču granice naših mogućnosti. To jača našu osobnost. U tu svrhu, oni mudriji, postavljaju sebi dodatne zadatke, svjesni da su sami odgovorni za svoj psihofizički razvoj.

„Kao ljudska bića, imamo neograničen potencijal za samostvarenjem. S toga imamo obvezu izgradnje naših fizičkih, emocionalnih, intelektualnih i duhovnih kapaciteta u svoj njihovoj punini. Ne može se previdjeti važnost odgovornosti u konceptu postizanja samospoznaje.“ Opća deklaracija o ljudskim odgovornostima, Beč, travanj. 1997.g.

Živi smo primjer svima oko nas, a prvenstveno našoj djeci. Jedan od najvećih darova koje im možemo dati je primjer odgovornosti uopće, a posebno odgovornosti prema poslu. Iz toga mogu naučiti kako odgovoran čovjek svojim stavom utječe na okruženje stvarajući povoljne okolnosti, što će im biti dodatna vještina za budućnost. Na temeljima tako usvojenih principa, u svojoj budućnosti će, bez obzira na stanje u gospodarstvu, moći biti prosperitetni i spremni prihvaćati poslovne izazove.

"Ljudi su uvijek krivili okolnosti za ono kakvi su sami. Ja ne vjerujem u krivnju okolnosti. Ljudi koji su uspjeli u ovom svijetu su oni koji su tražili i dobili okolnosti kakve su željeli, a ako ih nisu mogli pronaći, sami su ih napravili." George Bernard Shaw

Princip da je naša stvarnost odraz naših radnji i naših misli, je uvijek prisutan u našim životima, bili svjesni toga ili ne, samo u slučaju kada ga nismo svjesni vjerujemo da se stvari događaju tek tako, bez našeg utjecaja, pa se osjećamo kao žrtva koječega.

No, ako želimo dati najveći doprinos, a pogotovo ako pokušavamo pokrenuti vlastiti posao i učiniti ga uspješnim, nema mjesta za mentalitet žrtve. Stvorimo jasnu poslovnu viziju, pronađimo u tome nešto što hrani našu dušu, neka to bude naš san za kojeg smo sigurni da smo ga sposobni ostvariti i ne odgađajmo čekajući bolje uvjete, nego krenimo u pustolovinu.

„Ne čekajte trenutak kada će sve biti u savršenom redu, jer to nikada neće biti. Uvijek će postojati izazovi, prepreke i uvjeti će biti puno manje nego savršeni. Pa što. Započnite sada. Sa svakim korakom rasti ćete sve jači, sve vještiji, sa sve više samopouzdanja i bit ćete sve više uspješni.“  Mark Victor Hansen

Oni koji su imali pravu ideju nisu digli ruke u zrak i odustali radi trenutnih teških uvjeta ili kod prvog pogrešnog koraka. „Potrošiti život čineći greške je ne samo časnije nego i korisnije nego potrošiti ga ne čineći ništa.“, George Bernard Shaw. Uporni  vrlo često trijumfiraju usprkos pogrešnim koracima, baš usred velikih nedaća. 

Početkom 20. stoljeća dva brata su imala malu ideju, na kojoj su neumoljivo radili i koja se pretvorila u njihov veliki san.

17. prosinca 1903, se konačno ostvarila vizija braće Wright. Svojim avionom su uspjeli poletjeti, pa iako su preletjeli samo 37 metara, a let  trajao samo 12 sekundi, bilo je to veliko postignuće. A nadahnuće im je bila jedna mala igračka.
"Kasno u jesen 1878, naš otac je jedne večeri došao kući s nekim predmetom djelomično skrivenim u rukama, i prije nego što smo mogli vidjeti što je to, bacio ga je u zrak. Umjesto da padne na pod, kao što smo i očekivali, letio je po sobi dok nije udario u strop, gdje je lepršao neko vrijeme i na kraju se srušio. "
Ova jednostavna igračka izrađena od bambusa, pluta i gume, fascinirala je braću Wright i u njima izazvala životni interes i ideju o letu čovjeka, iako su tada imali samo 7 i 11 godina.

Možemo samo pretpostaviti koji je broj pokušaja i promašaja doveo do povijesnog leta prije 110 godina. Nisu imali visoku stručnu spremu ili neke druge kvalifikacije, samo su slijedili ideju kojoj su posvetili svaku misao i svaku sekundu svog života.

Dragi ljudi, ako imamo ideju i odlučni smo uložiti sebe u njenu realizaciju, nema ograničenja u smislu nisam kvalificiran, nisam dovoljno inteligentan, ne znam prave ljude i slično.

Doduše, istina je da smo svaki dan bombardirani negativnostima; politika, cijene, gospodarstvo, kamatne stope, porezi, nasilje, vremenske neprilike, zdravstveni odgoj, …uvijek nešto…  i da nam zaista treba vrhunska mentalna snaga da se održimo u sferi pozitivnog.

Na svu sreću, snaga našeg uma je upravo vrhunska, a odgovorno ponašanje jača moral i osjećaj slobode, pa ako je ideja prava, bez obzira kakvo je gospodarsko okruženje, pronaći ćemo način stvarajući bolje okolnosti i bolje uvjete.

Neka nam dobrih ideja, hrabrosti i saznanja da uvijek postoji način, no, ne zaboravimo, vrijeme je za potpunu odgovornost. Ne nečiju tuđu, globalnu, nego moju, tvoju, što je dobro, jer sfera našeg najvećeg utjecaja smo mi sami.

Potrudimo se da nam je lijep dan!

Ana Karlović

Zbunjeni um uvijek kaže ne

IN rukopis - Kolumne

Četvrtak, 17 Siječanj 2013 08:01

Zaista djeluje zbunjujuće kad sa gnušanjem govorimo o novcu i svemu vezanom uz novac, izvikujući parole „samo nek nam je zdravlja“, a već slijedeće rečenice otkrivaju da se u našim glavama dobar život mjeri količinom novca koji imamo ili se nadamo imati.

Piše: Ana Karlović

U ovom našem svijetu i vremenu ne postoji drugi način da priskrbimo od onog najosnovnijeg pa do novih iskustava, putovanja, zdrave hrane, udobnog doma i da te dobrobiti dijelimo s drugima, čineći ovaj svijet boljim mjestom, a naše putovanje kroz život ugodnim i zabavnim.

Nema, dakle, nikakve dvojbe da nam je za dobro življenje potreban novac, pa želja da ga imamo ni u kom slučaju ne bi trebala značiti da smo pohlepni, nehumani ili bez karaktera.

Svejedno, kad je novac u pitanju prijetvorni smo. Ne želimo priznati da nam je neophodan radi stigme koju nosi, jer mnoštvo je nehumanih i nemoralnih radnji učinjeno u vezi i radi novca. Svakodnevno možemo vidjeti te ljude–slučajeve i na sam njihov spomen u nama raste ljutnja i prezir i likujemo kada se „tim bogatunima“ dogode loše stvari. Puni smo gorčine koja truje i nas i okoliš, a jednako loše ili čak i gore je to što nam oni postanu izgovor, pa nam se u momentu pojavi gotovo tračak zadovoljstva što postoje, jer evo oni su razlog za sva naša neimanja i životne konfuzije.

I tako nam loši primjeri grade životni okvir. Nataknu nam na nos naočale kroz koje promatramo sav svijet bez iznimke. Osjećamo se nemoćni, puni smo ljutnje i osuđivanja, pa se prema pravilu „kako unutra, tako i vani“, malo čemu možemo nadati.

A kada bi se, umjesto neprestanih prematanja negativnih primjera, bavili  onima koji su, u istim ovim uvjetima, odlučili dati svoj doprinos svijetu i vijeku, pa hrabro zakoračili u posao, svojim ga strpljenjem, znanjem i voljom organizirali tako da od njega odlično žive oni i njihove obitelji, kao i mnogi drugi, te sa kolikim zadovoljstvom govore o svom doprinosu društvu na različitim razinama, pomoći ljudima u potrebi, uvjerili bi se da novac može donijeti dobrobit, kao i da je obilje neiscrpno.

Nikada nitko nije uzeo ničiji dio obilja. Na nama je koliku posudu ćemo ponijeti kad krenemo uzeti ga. Neki prijeđu dug put, a u ruci im samo čajna kašičica.

„Od svitanja čovječanstva, veliki duhovni učitelji su poučavali istu osnovnu lekciju: Obilje je naše pravo stečeno rođenjem i jedini razlog zašto ga ne živimo je zato što ga ne znamo prihvatiti, nismo sigurni da smo obilje zaslužili.“ Wallace D. Wattles 1910

Prijetvorni smo i dok prihvaćamo manjkavo tumačenje biblijskih poruka koje slave siromaštvo „Lakše će deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko.“, a u isto vrijeme nam je neugodno što nemamo dovoljno novca za potrebe obitelji, školovanje djece i sl. No, prisjetimo se tada biblijske priče o talentima, kad Gospodar kazni onoga tko nije sa dobivenim talentima ništa učinio.

Prazan džep ne znači siromaštvo, nego prazna glava i prazno srce, a provesti život u iščekivanju, ništa ne činjenju, ne iskoristiti talente s kojima smo rođeni je grijeh. Nažalost, mnogim talentima se ni vrpca ne razveže, ostanu neraspakirani, dok njihov vlasnik živi kao promatrač sa čvrstim stavom da svi, koji na bilo koji način doprinose svijetu, čine to kroz prijevare a ne kroz pošten rad.

Zbunjujuće je naše ponašanje i u odnosu na zdravlje.
Koliko smo puta slušali nekoga kako se žali da ga uvijek zakači nekakva bolest, pa dok objašnjava svoje zdravstvene probleme, uzme predah da povuče dim cigarete ili  zagrize u sočni sendvič. Upozorimo li ga da mu cijelu zdravstvenu situaciju pogoršava cigareta i loša prehrana, te da bi trebao bar deset minuta dnevno ubrzati rad srca sa nekim vježbama, odgovorit će da se neće baš svega odreći jer se ionako od nečega mora umrijeti, a da mu je život priredio dovoljno vježbe i srčanih stresova i  ne želi dodatno trošiti svoje slobodno vrijeme na to, ne uvažavajući činjenicu da život nije generalna proba i da smo dužni funkcionirati u najboljoj mogućoj izvedbi.

Dragi ljudi, imajmo uravnotežen pristup novcu i onome što može ili ne može učiniti za nas. Trudimo se razumjeti njegovu važnu ulogu u svim procesima i imajmo pozitivna a ne ograničavajuća uvjerenja, jer uvjerenja definiraju našu stvarnost.

Budimo čvrsto uvjereni da nam pripada obilje u ovoj oazi među zvijezdama. Slavimo Stvoritelja, ali ne čekajmo da nam padne milost s neba, nego uz njegovu podršku vrijedno radimo i budimo zahvalni.

Neka nam zdravlja, ali neka nam i novca i svekolikog obilja.