Ponedjeljak, 18 Srpanj 2011 20:54
IN rukopis - Kolumne
Pet imotskih stranaka sazvalo je konferenciju za medije na opožarenom odlagalištu otpada iznad grada Imotskoga sutra, u utorak, u 19.30 navečer. Uspavana oporba u Imotskoj krajini valjda čeka da vladajuća struktura počini toliko štete da ih narod jednostavno smijeni. S kakvim će planovima izići pred medije, hoće li biti složni u nastojanju da se Kozjačić trajno 'zatrpa' i da se sudjeluje u izgradnji regionalnog tj. županijskog odlagalište otpada, čut ćemo sutra. Budući da oporba nigdje nije tiša nego u Imotskom, ali promile iz svih rupa pred lokalne izbore, časte sve pićem i smiješe se s plakata, nije ni čudo da se vladajući ne trude puno učiniti kako bi zaslužili sljedeće izbore. Opozicija će pozvati građane na mirne prosvjede protiv trenutne situacije koju je prouzrokovao požar, ali građani se i samostalno, bez želje za vodstvom ikakvih stranačkih čelnika, okupljaju na prosvjede putem društvenih mreža. Političari su najbolja vreća za udaranje, svaliti krivnju na njih najlakše je. Ali zato što su zaduženi baviti se ovom problematikom u ime građana, dužni su biti upoznati i morali su davno reagirati. Za to se mogu braniti s bezbroj aduta, ali pokazali su političku nesposobnost. Koliko god se branili da nemaju novca, ipak se može reći da su veliku količinu zajedničkoga novca utrošili na manje bitne stvari, da ne kažem suvišne. Ali, prioriteti i odlučnost djelovanja stupi na snagu tek kad se dogodi incident ovakvog razmjera. A i to bude kratkoga daha i samo povod za nova obećanja, za nove, često ridikulozne ideje kojih će se, bojim se, sutra navečer na Kozjačiću čuti dosta i od oporbe.
Galebovi u Modrom jezeru bili su glasnici nesreće
Kozjačić samim svojim položajem iznad i blizu gradu, kao i svojom blizinom prirodnim fenomenima Modrog i Crvenog jezera nije mjesto za skladištenje otpada. Kad selo nema gdje sa smećem, onda ga baca u najbližu duboku jamu, da ga ne vidi. Tako je nekada bilo i s Kozjačićom; velika rupa koju je najlakše zatrpati smećem. Prema suvremenim pravilnicima o odlaganju otpada, prirodna vrtača bila bi posljednji izbor, jer u vrtači koja je oblikom slivnik vode, nemoguće je osigurati stijenke od propuštanja slivnih voda (kiša i voda iz okolnog tla) koje ispiru toksine i odvode ih u okoliš: na obradivo polje i rijeku Vrljiku. Nije čudo da je nestao rak iz Vrljike proporcionalno s porastom smeća i urbanizacijom mjesta koja sudjeluju u punjenju Kozjačića. Otpad se pravilno skladišti na ravnom terenu na kojem se smeće odlaže kamionima u veliki brijeg preko kojeg je prolaz za kamione. Tlo ispod je izolirano i smeće se tu pomalo biološki razgrađuje. Regionalni, županijski otpad bio bi idealno rješenja za koje je već izrađena i stručna studija. Od studije do realizacije projekta uvijek prođe nekoliko godina, prije svega nitko u našoj županiji ne želi smeće u svojoj općini. Spalionica otpada iznimno je skup projekt za sam Imotski i općine koje odlažu smeće na Kozjačić. Hitni sastanak čelnika svih općina koji se zbio danas kao zaključak je donio izvođača radova, građevinsku firmu kojoj će se platiti prekopavanja i ponovno pospremanje jedne zone otpada kako bi se zaustavilo gorenje. Cijevi za odvodne plinove i ostala infrastruktura objekta radili bi se, valjda, naknadno. Grad Imotski želi preuzeti inicijativu i staviti otpad pod svoj nadzor, izvlašćujući time dosadašnju Topanu. Htjeli, ne htjeli, Kozjačić će još neko vrijeme ostati odlagalište. Samo je pitanje kad će se faktično početi raditi na regionalnom, zajedničkom otpadu i u kojoj mjeri će se kvalitetno uložiti sredstva za pravilnu sanaciju trenutnog stanja.
Traženje krivca stvar je policije i Uskoka
Spekulira se o počinitelju i podmetnutom požaru, o interesnim skupinama koje bi od požara mogle imati koristi. Svaki veliki otpad mora imati odvodne cijevi za plinove koji nastaju pri truljenju, inače je pri visokoj temperaturi mogućnost samozapaljenja visoka. Ipak, Topanina stražarska 24-satna služba koja nadzire odlagalište, za koju smo dobili potvrdu od direktorice poduzeća da postoji, ili nije bila na mjestu događaja, ili je alarmirala vatrogasce kad je uočila dim, ali je i tada već bilo prekasno. Ili je netko podmetnuo požar dok nitko nije gledao, ne zna se. Prosječna cijena od 50 kuna, koju svako lokalno domaćinstvo plaća, veća je od prosjeka velikih gradova, ne bi mogli reći da je odvoz smeća jeftin. Pitanje je samo koliko funkcioniraju mehanizmi utjerivanja duga, tj. činjenica je da mnogi ne plaćaju komunalnu naknadu za smeće isto kao što ne plaćaju ni HRT pristojbu. Nakon ove sanacije požara, iza toga očekujući povećanu brigu o odlagalištu, jedino što još možemo očekivati je udarac po džepu građana - poskupljenje mjesečne naknade za smeće, ukoliko to općine i grad ne amortiziraju na neki drugi način.
Jesu li doista na pomolu prosvjedi
Prosvjedi koji bi se iz svega ovoga mogli izroditi bili bi prvo masovno okupljanje građana još od početka Domovinskog rata i prilika da se javno i artikulirano izrazi nezadovoljstvo protiv još koječega. Facebook grupa Kozjačić - Jezerce: ekološka bomba Imotske krajine rapidno prikuplja sve veći broj članova koji su spremni i na javne prosvjede kako bi privukli što više pažnju lokalnih moćnika i medija, koji bi ovaj problem dignuli na državnu razinu. Kozjačić još dimi, a kad se pogasi, vjerujem kako ipak nećemo nastaviti po starom: ignorirati ekološki alarmantnu situaciju s Kozjačićom i baviti se manje bitnim stvarima. Ili dopustiti nekome da na ovoj temi prikupi politički bod. U ovom slučaju, budite sigurni, izgubili smo svi.
Piše: Stipe Majić / Imotske novine
Foto: Branimir Boban / Imotske novine
