Objavite registar kako bi sumnja konačno prestala biti hrvatski način života…

Ponedjeljak, 23 Siječanj 2012 19:58

IN rukopis - Kolumne

Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata treba objaviti kako bi se konačno skinula sumnja oko toga postoje li imena i prezimena osoba u tom registru, a kojima tamo nije mjesto

Piše: Ante Juroš / Imotske novine
Foto: photobucket.com 

Posljednjih tjedana na hrvatskoj, ionako nemirnoj, političkoj sceni, dodatan nemir među političkim strankama izazvala je najava upućena iz samih vrhova vlasti, a koja najavljuje objavu registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Prethodno bi ta odluka bila formalno uobličena kroz proceduralni tijek hrvatskog zakonodavstva, kako sam čin objave registra ne bi iziskivao određene kazneno pravne posljedice, budući je registar formalno zaštićen određenim pravnim normama. U bilo kojoj drugoj zemlji s dužom demokratskom tradicijom, takva ili slične odluke, izazvala bi minimalan ili nikakav interes javnosti,, budući se sve važne odluke u takvim državama donose nacionalnim konsenzusima, dakle takvom vrstom dogovora koja bi ostavljala najmanje mjesta mogućnosti različitih ili proizvoljnih interpretacija. No, u hrvatskoj je situacija ponešto drugačija. Zahvaljujući našem poznatom stereotipnom ponašanju čija je glavna odrednica misao da “svi o svemu znaju sve“, tako je i ova najava naišla na one koje odobravaju taj potez i one koji su izričito protiv objave registra. No, to i ne čudi u zemlji u kojoj svatko misli da bi bio bolji nogometni izbornik od bilo kojega drugoga, odnosno, u zemlji u kojoj svatko misli da bi bio bolji ministar financija od bilo kojega imenovanog.

Sumnja kao način života

U hrvatsko društvo postupno se uvukla sumnja u sve i svakoga. Nekako polako, gotovo neprimjetno, uvukla se u sve pore našeg društva, koje je posve vidljivo i jasno izloženo medijskom prostoru, ali i onog drugog dijela društva, koje je dobro skriveno od očiju javnosti pa je samim time dobilo i status tajanstvenosti, koja se za potrebe dnevnih političkih igara stereotipno označava i zakulisnim igrama, a što je najčešće daleko od prave istine.

Sumnja…Tako kratka, jednostavna riječ, koja je u Hrvatskoj gotovo dobila novo značenje i novi smisao, krajnje negativan, osoban i dubok. Jedan dio takvih razloga krije se u društvenim odnosima, isključivo prizemno gledan kroz materijalnu prizmu, a drugi je dio vezan uz moralne vrednote i osobne doprinose u ratnim zbivanjima. Upravo u tome bit je cijele priče oko registra hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Ne treba to kazati nikakav priznati sociolog, filozof ili teoretičar, a da bi bilo istinosnije od onoga što društvo osjeća na kolektivnoj razini. Samim time ne bilo ni ništa vrjednije.

Produbljivanje istine

Sjećam se jedne zgode sa vjeronauka u osnovnoj školi. Naš vjeroučitelj fra Jakov Udovičić držao je zanimljiv sat o sumnjama u vjeri te o njenoj interpretaciji kroz povijest u kanonskim okvirima. Sažetak tog zanimljivog sata bio je slijedeći: sumnja je dobra ako produbljuje vjeru. Svaka druga vrsta sumnje može zadirati u dogmatska pitanja i kao takva nipošto ne može biti dobra.

Kada bismo sličnu vrstu razmišljanja prenijeli na objavu registra, dobili bismo otprilike ovakvu vrstu poveznice: sumnja u pojedinačne slučajeve postojanja imena u registru, a kojima tamo nije mjesto, nije zabranjena, loša ili nemoralna. Svaka druga vrsta sumnje nije dobra jer može zadirati u najveće i najblistavije istine Domovinskog rata. Ipak, dobro se zna tko je bio agresor, a tko žrtva. S previše smo suza i krvi platili tu cijenu, a da bismo neke stvari tek tako zaboravili, kao da se nisu ni dogodile.

Objave svih registara

Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata treba objaviti kako bi se konačno skinula sumnja oko toga postoje li imena i prezimena osoba u tom registru, a kojima tamo nije mjesto. To je važno iz razloga da se pitanje registra prestane povlačiti po medijima, posebno u vrijeme izbornih kampanja. Domovinski rat sveto je mjesto hrvatske povijesti i kao takvo ne bi se trebalo koristiti u dnevnim političkim prepucavanjima.Također, trebalo bi objaviti i sve ostale registre i u tom smislu ne bi trebalo raditi iznimke. Osobno, zanimali bi me posebno popisi dezertera koji su okrenuli leđa zovu Domovine, kao i popisi pripadnika paravojnih snaga, bez obzira gdje su osnovane njihove formacije (na tlu Hrvatske ili nekom drugom teritoriju) .

Uostalom, objavite taj registar, ali i sve druge registre, kako bi sumnja, konačno, prestala biti dijelom života u Hrvatskoj. Ili još preciznije: kako bi sumnja konačno prestala biti hrvatski način života…