Antun Augustinčić (Klanjec, 4.5.1900 - Zagreb, 10.5.1978.)

Život - Kultura

Jedan je od najvažnijih hrvatskih kipara. Osnovnu školu završio je u Klanjcu, gimnaziju u Zagrebu te studij kiparstva započinje kod R. Valdeca i R.F. Mihanovića da bi na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetnički obrt diplomirao 1924. kod I. Meštrovića s kojim će kao i s F. Kršinićem poslije činiti „trolist" na kojem je utemeljeno čitavo hrvatsko kiparstvo stoljeća. Odlazi u Pariz kao stipendist francuske vlade. Upoznaje Rodina, što će presudno utjecati na mladoga kipara. Augustinčić se brzo oslobađa akademizma i modelira i u nemirnoj rodinovskoj formi traži vlastiti izraz. Poslije dvije godine vraća se u Zagreb i sudjeluje na izložbama (jedan je od osnivača likovne grupe „Zemlja", 1929.). Prva priznanja i nagrade stječe na javnim natječajima u zemlji i inozemstvu. Za spomenik u Nišu (1930.) modelira prvu augustincicraspelo050709.jpgkonjaničku figuru što će postati specijalnost ovoga kipara. Od tada je izradio cijelu ergelu konja koji su osvajali nagrade, od Europe, Sjeverne i J. Amerike do Afrike. Naročito se ističe „gruba seljačka konjina" (M.K.) maršala Pilsudskoga, dio spomenika „Šleski ustanak" za Katowice u Poljskoj (1937.). Godine 1944. odlazi u Moskvu gdje nastaje njegova prva skica - skulptura s temom rata „Nošenje ranjenika", koja će kod Augustinčića biti prisutna tridesetak godina. Ovaj motiv će Augustinčić varirati u desetak skica i spomenika.

Velika većina njegovih spomenika i statua je apologetska. Od kraja pedesetih Augustinčić se vraća i stalno boravi u Zagrebu. Povlači se u osamu ateljea gdje nastaje niz antologijskih portreta (Matošića, Šnajdera, Novaka...) i ženskih aktova i torza koji predstavljaju vrhunac hrvatskog kiparskog i klesarskog umijeća, kao i niz antologijskih djela figurativne skulpture koji će u hrvatskom figurativnom kiparstvu obilježiti drugu polovicu dvadesetog stoljeća.

Nošenje ranjenika

Ovu Augustinčićevu skulpturu stručnjaci smatraju jednim od najboljih njegovih djela, a i kipara ovaj motiv zaokuplja od prveaugustincicnosenje050709.jpg male skice (1944. - 46.) do smrti, varirajući ga u desetak skica i spomenika (uglavnom položaj glava) postavljenih u Livnu (1952.), Zagrebu (Veterinarski fakultet, 1953.), Sisku (1965.), Derventi (1966.), Krapinskim Toplicama (1973.), Oroslavlju, Imotskom (1973.), Zagrebu (Medicinski fakultet, 1983.). U predgovoru za Augustinčićevu monografiju 1976. M. Krleža piše: „Prijenos ranjenika", a naročito onaj u mramornom reljefu, nose u sebi baroknu instrumentaciju pogrebnog prizora, kada se mrtvo tijelo čovjeka polaže u grob u punoj rezignaciji ove tužne svečanosti. Ne puštajući ni trenutka iz vida da je igra mramornih sjenki i svjetlosti jedina magija koja treba vladati skulpturom..." I svega tri mjeseca prije smrti, Krleža je, zahvaljujući se prof. dr. J. Barbiću za „etičku i juridističku" formu oporuke (29.9.1981.) rekao: „Ne znam čime da Vam se zahvalim pa sam odlučio da Vam poklonim meni dragu i artistički vrijednu statuu Antuna Augustinčića - Nošenje ranjenika."

Zato i ne čudi što je upravo ovu skulpturu (Nošenje ranjenika) Augustinčić izabrao za svoj nadgrobni spomenik postavljen pred ulaz u Galeriju A. Augustinčića u Klanjcu ispod kojeg su položene urne s pepelom Nade i Antuna Augustinčića.

Jedno od boljih sakralnih skulptura je „Raspeće" iz 1941. godine koje je Augustinčić napravio za crkvu u Tuhlju (bronca, v. 230 cm)... „kao lik i znamen čovjeka kojega su pribili na križ kao što se pribijaju nevini stradalnici." (M.K.) A jedina nagrada u ovo doba opće neimaštine, prema kazivanju odličnih poznavatelja, bijaše 120 kg teška svinja!

Manje je poznato da je Augustinčić u maniri „surovog realizma" u Zagrebu (sa znanjem Partije) za vrijeme rata izradio i odlio brončani portret Pavelića. O tom portretu su kružile mnoge priče. Kažu da je Tito na otkrivanju spomenika kojeg je u Kumrovcu radio Augustinčić, razgledavši spomenik poslije otvaranja rekao autoru: „Dobro je, Tonček, ali čini mi se da ti je Pavelić bolje uspio."

Petar GUDELJ

Antun Augustinčić (Klanjec, 4.5.1900 - Zagreb, 10.5.1978.)
Baner