Podosoje pod snijegom, baka Iva se nikad nije udavala, a i što bi?!

Petak, 10 Veljača 2012 11:22

Aktualno - Lokalne teme

Osmi dan od kako je Imotska krajina ostala zatrpana u snijegu, stanje se u najudaljenijim mjestima polako normalizira, ali nove, najavljene oborine ne ulijevaju ohrabrenje, poglavito kada je riječ o prometnoj izolaciji. Ovih dana uz djelatnike Nadcestarije Cista Provo kojima „kapa dolje“ za nesebično izlaganje u radu kako bi što prije oslobodili prometnice od snježnih nanosa, na mjestima većih i od tri metra, samozatajno su svoju snježnu zadaću uspješno obavljali i volonteri Crvenog križa Imotski.

Oni su sa paketima hrane stizali tamo gdje se ovih dana tek moglo čuti zavijanje vukova i vidjeti stope u snijegu divljih životinja. Među takvim selima je i selo Podosoje, koje je uz sve teškoće i prometnu izoliranost, punih šest dana bilo bez električne energije.

„Zapalila sam sviću kalandoru da barem malo svitla ima“, dočekuje nas na snježnoj stazi krhka baka Iva Glavaš. Krenula kaže „odnit malo slame živini“ i ne krije sreću ugledavši momke iz Crvenog križa. „Evo meni moga Darka opet, ma da mi nije njih šta bi jadna“, ne krije radost baka Iva dok joj ravnatelj CK Darko Karin uručuje vrećice sa hranom.

Imala je, kaže, ovih dana malo brašna i soli, voda joj zamrzla, ali zato je bilo snijega pa je kruh umijesila.

„A vidi sniga, svi ćemo pocrkati od ove hladnoće, samo nema 'ko moja ćerce, ovde smo ti samo ja i moja mačka. Nije ti meni toliko zima od hladnoće, obučeš se i lakše je, samo mi se led stiska oko srca i duše“, pomalo tužno će baka Iva koja ni sama ne zna koliko je ljeta iza nje, jer život je i nije mazio.

A onda već sljedeći trenutak smijeh joj ozari lice, njen Darko je uvijek razveseli. "Ispričaj im, Ive, jesi li se ikad udavala“, nutka je Darko. Nisam, a i šta bi. Nikad ti ja muško uzase nisan tila. Šta će me pogrda muška dirat. Nako dušu spasila ako ti ovo nije istina“, ozbiljno će baka Iva. Ostavljamo baku Ivu i put s aktivistima CK, Darkom, njegovim prezimenjakom poznatijim po nadimku Šerif, koji je sa svojim terencem ovih dana na usluzi CK, te Petrom Škorom i nastavljamo dalje do još uvijek odsječenih imotskih zaselaka gdje nas čekaju stari i nemoćni.

Svima je, kaže Darko, potrebno u ovim trenucima donijeti najpotrebnije namirnice i lijekove, ali i lijepu riječ uputiti. Jer ponekad im ona više znači od pune vrećice hrane, a aktivisti CK Imotski prkoseći i buri i snježnim nepogodama uspijevaju doći tamo gdje još nitko ovih dana nije stigao.

Napisala i snimila: Vedrana Bekavac Šuvar