Nedjelja, 07 Prosinac 2008 20:08
Aktualno - Lokalne teme
Svojedobno je dr. Slavko Sakoman izjavio da je u
Imotskoj krajini prodaja droge “kućna radinost” te da je Imotski, s
obzirom na svoj pogranični položaj s BiH, “meka” daljnjeg raspačavanja
droge, koja jednim dijelom ostaje na ovim prostorima, dok se dio nje
transportira dalje po Hrvatskoj.
Spominjala se još prije godinu dana brojka od gotovo 200-tinjak heroinskih ovisnika na imotskim ulicama, koju, nažalost, nitko službeno nije potvrdio, ali ni demantirao.
Upravo u to vrijeme, kao odgovor na zabrinjavajuću sliku i pokušaj sprečavanja ovog zla kojem podliježe sve više mladih, u Imotskom je skupina roditelja imotskih ovisnika, osnovala udrugu “Sine, moj”.
Prozivali su dilere, organizirali prosvjede, kritizirali policiju
zbog neučinkovitosti u sprečavanju dilerskih lanaca, za koje su tvrdili
da dolaze iz Posušja i susjedne BiH. I onda je sve, baš kako je naglo
počelo, tiho palo u zaborav.
Nitko više ne spominje udrugu “Sine, moj”, njezini aktivisti ne
izlaze u javnost, a kako saznajemo, zbog nekih unutarnjih sukoba, rad
je gotovo zamro. - Nitko više u udruzi mjesecima nije aktivan, ni jedan
sastanak nije održan. Puno se toga počelo i sve je palo u zaborav.
ao mi je što kontinuitet onog što smo započeli nije nastavljen, jer
stanje je i dalje alarmantno. Ništa manje danas nije heroinskih
ovisnika u odnosu na godinu ili dvije prije. Razlika je jedino u tomu
što dio starijih odlazi u komunu, dio ih se pokušava izliječiti, ali
zato iz dana u dan dolaze novi.
Čemu udruga ako nema rada, a ima se što raditi, od pomoći roditeljima do resocijalizacije onih koji se vraćaju s liječenja.
Strah od zarazeKoja korist od toga da se ovisnici pokušavaju izliječiti, kad ih nakon povratka ponovno čeka ulica i bliski susret s drogom.
Udruga je upravo tu u suradnji s ostalim službama trebala biti aktivna pri pomoći – rekla nam je Borka Knežević, prva predsjednica Udruge “Sine, moj”, koja je u drugom mjesecu na Izbornoj skupštini podnijela ostavku, zbog neslaganja s tadašnjim rukovodstvom. I unatoč tomu što je u zadnje vrijeme policijskih zapljena droge na ovim prostorima mnogo, uvijek su dilerski lanci sa susjednom BiH “aktivni”.
Ono što u svemu ulijeva tračak nade, jest činjenica da se dio heroinskih ovisnika ipak odlučuje za liječenje, jer ovisnost je, nažalost, bolest kao i mnoge druge. U imotskoj Službi za prevenciju bolesti ovisnosti, evidentirano je 36 ovisnika, koji su na terapiji heptanonom ili suboteksom. - Svaki dan smo u kontaktu s tim momcima.
Bolje je da su ovdje, nego na ulici iz više razloga. Ulica ih neće zaštititi od dilera, ali ni od zaraze. Svi oni, nažalost, žive za šut. Njihov smisao života je samo to. Čim uzmu drogu, misle da će ponovno doći do nje.
Ovdje su pod stalnom kontrolom. Puno njih nema novca za drogu i dio ih je ovdje upravo zbog toga, čisti su od heroina, ali nisu od heptanona i suboteksa – rekla nam je Dragana Vrljić-Klapirić, diplomirana socijalna radnica, koja uz liječnicu pomaže ovisnicima preko Službe za prevenciju bolesti ovisnosti.
Od nje saznajemo da se oni koji dolaze u službu svaki put testiraju
preko urina, a jednom godišnje obavlja se test na HIV i hepatitis C i
B. Do sada u Imotskom nije zabilježen slučaj HIV-a, ali zato ima
hepatitisa C i B, tihog ubojice koji, upravo kao i droga, sije sigurnu
smrt.
| Droga u šupljem zubu
Dr. Sakoman je jednom prilikom za posjeta Imotskom izjavio da se u Imotskoj krajini od prodaje droge godišnje “okrene” gotovo 10 milijuna kuna. Majke su isticale da ovisnici odlaze u susjednu BiH, te da sada znaju heroin skrivati od policije i u šuplji zub. Nazvali su takav piz “imotskom suzom”. Prva predsjednica udruge “Sine, moj” i danas upućuje apel za pomoć ovisnicima, smatrajući da je uz sve službe koje rade, rad udruge trebalo i dalje aktivno nastaviti, da ne bi sve skupa bio vapaj u prazno, a “imotska suza” još gorčeg okusa. |
Text: Vedrana Bekavac Šuvar
Foto: Branimir Boban
Izvor: Slobodna Dalmacija
