Utorak, 01 Studeni 2011 14:04
Život -
Ostalo
Tu gdje inače stanuje tišina, a vjetar kroz krošnje čempresa provlači njihove priče, tu gdje se ljudi pri slučajnom susretu šapćući pozdravljaju, tu će se ovih nekoliko dana čuti žagor, glasni pozdravi rodbine, prijatelja, poznanika, tu će se nakratko nastanit život.
Brižno smo, zaista, odabrali cvijeće, po boji i vrsti koje je draga osoba voljela, ali ono najvrijednije što donosimo su sjećanja koja čuvamo kao najveću dragocjenost.
Vrijeme je ovo kada pokušavamo proniknuti u vječnu tajnu ali i vrijeme koje nas motivira za daljnji kvalitetan život.
Ne treba se složiti s ponekim komentarom u smislu… eto, kako god živio na kraju se završi ovako… pa odustati od svoje zadaće. Dapače, trebamo se još više truditi živjeti svjesno u skladu sa Stvoriteljem, samim sobom, s drugim ljudima i svom ostalom prirodom, jer ovo nas podsjeća da nemamo cijelu vječnost.
A na kraju će i nas netko spremiti u svoja dragocjena sjećanja u kojima uglavnom nisu neka velika postignuća nego male svakodnevne iskrice života.
Dragi ljudi, posebno u ovim danima otvorimo trezore dragocjenih sjećanja, oživimo ih, provedimo, na taj način, ovo vrijeme s onima koji su nam značili. Budimo im zahvalni na sudjelovanju u gradnji našeg života.
Piše: Ana Karlović, prof. psihologije
Foto: Branimir Boban / Cropix
