Nedjelja, 12 Lipanj 2011 20:41
IN rukopis - Razgovori
Sretna je činjenica da ima još ljudi koji pišu, pogotovo u Imotskoj krajini, u vrijeme kad je knjiga postala luksuz donekle nadomjestiv adsl priključkom. Ante Majić iz Vinjana Donjih radi u Imotskim vatrogascima u administraciji, u Zagrebu je završio studij kriminalistike i mladi je otac. Prihvaćanje vlastite osobnosti pisca lakše je utoliko koliko ga okolina prepozna i prihvati kao takvoga, a Ante je u javnost pustio već nekoliko dobro prihvaćenih pjesama. Rođen je 13. listopada 1977. godine u Imotskom. Srednju kemijsko-tehničku školu završio u Imotskom, diplomirao na Visokoj policijskoj školi te stekao zvanje kriminalista. Piše i objavljuje poeziju: International Literary Institute, ERATO 04 ('Jer ja sam pjesnik'), objavljuje po raznim časopisima, piše tekstove za glazbu (klapska pjesma 'Dalmacijo, ti si naša mati', glazba: Ante Vujević Đigo; sakralna pjesma 'Božji pastir' izvedena na Zlatnoj harfi '10, glazba: Ivan Glibota Crni, balada 'Uvenula grana' izvođena na Imofestu '04, glazba: Leo Škaro, itd.). Ovo je razgovor povodom objavljivanja Antina prvoga romana za djecu „Pustolovine Gorana Filipovića“ kojemu autor priprema i nastavke.
Kad si otkrio u sebi strast prema pisanju i kojom formom si započeo? AM: Strast prema pisanju sam osjetio još u osnovnoj školi (6-7 razred) a svoje misli sam počeo pretakati na papir u srednjoj školi i tijekom studija. Najviše me inspirirala poezija koju sam temeljio na promišljanjima o prolaznosti ovozemaljskog života, ljubavna tematika kao i empatija prema malom i nemoćnom čovjeku satkana na čistoći srca i iskrenosti…
Koliko je Imotska krajina u kojoj živiš poticajna za literarno stvaranje? AM: Imotska krajina je prepuna prirodnih ljepota te idealna za stvaranje u bilo kojoj umjetničkoj formi: grad i okolica koju bi poželio svaki slikar, kipar, pjesnik, pisac, dakle svaki čovjek koji ima potrebu da prikazuje svoje unutarnje osjećaje kroz jedan vid umjetničkog stvaralaštva. Da bi čovjek stvarao i promišljao potreban mu je potpuni mir, a ponekad izolacija od vanjskih nametnika te je u tom kontekstu Imotska krajina poticajno okruženje.
Misliš li da bi se lokalni spisatelji trebali na neki način udružiti, da se po nekim pitanjima kulturne politike čuje i njihov glas? AM: Udruživanje bi u svakom slučaju pomoglo u promidžbi kao što bi ih potaklo da razmjenom iskustava oplemenjuju jedni druge i da se nadograđuju, ali ne bi riješilo njihove probleme. Smatram da se treba okrenuti elektronskim medijima, raznim blogovima i društvenim mrežama te što je najvažnije pokušaju prezentacije svojih djela na tržišta EU-a i bivše države. Pisanim medijima dolazi polako kraj što smatram pozitivnim.
Kako knjigom doprijeti do ljudi, do djece, u današnje vrijeme Interneta koji nudi obilatu površnost? AM: Mislim da Internet uz svu svoju površnost ima zanimljivih i dobrih osobina posebno za mlade anonimne pisce kao i kreativne ljude koji žele nešto stvarati. Posebno se to odnosi na društvene mreže koje će u budućnosti predstavljati vrlo važnu ulogu u svim segmentima društvenog života bilo da se radi o svijetu biznisa ili prezentaciji kulturnih i inih događaja.
Zašto si odabrao izdavačku kuću Redak u kojoj si izdao svoj roman prvijenac „Pustolovine Gorana Filipovića“? AM: Izdavačku kuću REDAK sam odabrao iz praktičnih i financijskih razloga a i činjenice da ću sam odrađivati svoju promidžbu upravo kroz elektronske medije. Digitalni tisak na zahtjev mi odgovara. Budući da su kulturne institucije poput Matice hrvatske i ostalih koje sam u nekoliko navrata kontaktirao bile nezainteresirane za pomoć oko tiskanja odlučio sam napraviti sve sam bez bilo čije pomoći.
Misliš li da bi roman naišao na dobar prijem ukoliko bi ga po lokalnim školama u sklopu nastave hrvatskoga jezika prezentirao učenicima? AM: Smatram da će ovaj roman zasigurno naići na dobar prijem iz razloga što je zanimljiv, kratak s jasnom i poučnom porukom na kraju romana. Veliki sam optimist, a bitno mi je da djeca uživaju u čitanju kao i njihovi roditelji koji će se vjerojatno pronaći u štivu uz ugodan osjećaj sjećajući se mladenačkih dana.
Imaš za tisak pripremljenu i zbirku poezije. O kakvoj zbirci se radi? AM: Zbirku sam davno napisao . To su pjesme koje su nastajale na raznim mjestima i u raznim životnim situacijama a jedna o njih je tiskana u Međunarodnoj zbirci (ERATO 04), ali ima tu i velik broj uglazbljenih balada i tekstova za glazbu koji su odvojeni od poezije i sačinjavaju drugi dio knjige jer smatram da je poezija sveta i nije za komercijalu.
Kao diplomirani kriminalist ne radiš u struci. AM: Budući da sam dobar niz godina bio bez posla pronašao sam sebe u nečem drugom. Trenutno radim i relativno sam zadovoljan te smatram da dobro pišem i želio bih u budućnosti graditi karijeru novinara i pisca. Svakom poslu pristupam savjesno i odgovorno kao pravi policajac i zanimanje policajac doživljavam kao časno i pošteno zanimanje ukoliko ga obavlja pošten čovjek tako da što god radio u životu uvijek ću duboko u sebi biti policajac.
Što je to digitalni tisak na zahtjev, kako izgleda objava knjige na taj način? AM: Digitalni tisak na zahtjev pogoduje piscima i izdavačima u svakom smislu a da se pri tome ne gubi kvaliteta tiska te nema nepotrebnih primjeraka kao ni skladištenja knjiga. Dakle, knjiga se nalazi u digitalnom zapisu i tiska se na zahtjev, a samim time su i troškovi tiskanja mnogo manji što olakšava svakom izdavaču posao a i knjige su vam dostupne preko web knjižare. Naručite knjigu online i ona vam poštom stigne na kućnu adresu te je cijena otpreme uključena u ukupnu cijenu knjige - dakle besplatna. Knjigu možete objaviti u 20, 30, 50 i više primjeraka po potrebi. Financijski ste si olakšali posao i skratili vrijeme kao i novce koje bi nepotrebno potrošili da idete putem klasičnog tiskanja s tim da na kvaliteti niste ništa izgubili. Ovaj način tiskanja je zasigurno budućnost bez konkurencije.
Kako se može nabaviti tvoj roman „Pustolovine Gorana Filipovića“? AM: Knjiga se može nabaviti na web knjižari: www.webknjižara.hr . Iako još nisam razgovarao s knjižarama, smatram da je ovo najbolji i najjeftiniji način za kupca. Moći ćete je nabaviti kao i posuditi i u Gradskoj knjižnici Imotski, tko nema novaca. Možda se i dogovorim s nekom od knjižara, ali smatram da nije potrebno budući da većina ljudi ima Internet.
Razgovarao: Stipe Majić/Imotske novine
