Rambo Amadeus – jak i muzikalan

IN rukopis - Razgovori

rambo1290909Legendarni glazbenik Rambo Amadeus, manje poznat kao Antonije Pušić, koji šaljivim i kreativnim pristupom glazbi nadilazi sve krize vremena i prostora što ga snalaze zajedno s publikom, gostovao je krajem srpnja u Doganiu sklopu festivala alternativnog stvaralaštva Doganafest. Prvi album „O tugo jesenja" izdao je 1988., a do posljednjeg kojega upravo promovira, „Hipišizik metafizik", bilo ih je preko 15. Humor i satiričnost osnovna su obilježja njegova stvaralaštva, i tekst i glazba su parodični, epski i u stalnom kritičkom odnosu prema političkim i kulturnim zbivanjima. Živi je dokaz da glazba ne mora pripadati nekoj ideologiji ili melosu i tvorac pojma turbo-folk, pa kaže:" Turbo folk je gorenje naroda. Svako pospješivanje tog sagorijevanja je turbo folk. Razbuktavanje najnižih strasti kod homosapiensa. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime."

Rambo, prvi put nastupaš s bendom u Imotskom makar se vidi da dobro poznaješ ovaj kraj. Kakvi su dojmovi o publici i atmosferi koji su se dogodili na koncertu?

RAMBO: Pa poznavanje ovog kraja nije ništa drugo nego poznavanje mediteranske kulture, subkulture, narodnih običaja i jakog poganskog naslijeđa. Kada samo obratimo pažnju na naglasak i narječje, naročito humor, nema mnogo razlike između Herceg Novog, Dubrovnika, Splita, Korčule, Kotora, Imotskog, to jest sve ih obilježavaju iste karakteristike. Tu živi takozvani "Dinaroid" ili dinarski čovjek, čijem etnosu očigledno pripadam i ja.

Kuće, ceste, mostovi, polja, jezera, ljudi, rock'n'roll Imotske krajine. Kako ti vidiš ove slike?

RAMBO: Kažem, jasno je da se radi o "mediterane adriatico". Ipak, najveći utisak svakako ostavljaju Crveno i Modro jezero, geološka čuda svjetskih razmjera koja, siguran sam, utječu na duh ljudi koji žive na ovom prostoru. Omladina s kojom sam se sreo je neposredna, srdačna, izuzetno gostoljubiva.

Koliko imaš gitarač

RAMBO: Šest. Sad sviram ovaj fretless, to je neki prepravljeni Gibson L6 iz 1972., zatim imam i jedan Gibsonov jazz model, Tall Farlow, pa onda imam Fender Telecaster iz 1969., pravi raritet, pa imam nekog modernog Stratocastera, ništa naročito, konfekcija ali služi, pa imam i jednu gitaru- gusle ručne izrade, svu urađenu u duborezu, vrlo interesantnu. I jednu akustičnu gitaru, također ništa naročito, ali služi.

Kad si i kako počeo svirati gitaruč Što te privuklo, tko te poučio i koje gitariste cijeniš?

RAMBO: Počeo sam pri kraju osnovne škole jer je stariji brat imao bend, a ja sam ga sve kopirao. Wes Montgomery, John Scofield, Jeff Beck su gitaristi kojima se divim, Tomy Bolin s albuma Spectrum me je zainteresirao da počnem vježbati.

 

rambo2290909
Brojni Imoćani zasvirali su s Rambom
Među prvim si rock glazbenicima koristio etno zvuk ravnopravno. Znaš li svirati gusle i kako vidiš budućnost egzistencije etna ovih prostorač

RAMBO: Pa, ovaj brutalni kapitalizam prijeti da nas sve pretvori u uniformirane robove bez boje, ukusa i mirisa, pa bi za inat svaka kuća trebala da ima neki od etno instrumenata svog lokalnog kraja. Osim toga što imam i sviram gusle, volio bih da imam i diple, i lijericu i linđo i dobru frulu- dvojnicu, pa zatim istarske sopele, koje prosto obožavam, a svakako da želim doći i do žičanih instrumenata afričkog mediterana koji ima nevjerovatno bogato muzičko naslijeđe. Mene lanci samoposluga i tv reklame neće tako lako pretvoriti u zombija-potrošača koji guta sve što mu se servira. Pa čak i kad je hrana u pitanju, gledam da jedem lokalno, originalno, proizvedeno oko kuće.

Može li glazba i umjetničko nadahnuće potpuno nadomjestiti alkohol i opojne droge koji su odavno prilijepljena etiketa rock'n'rolu?

RAMBO: Naravno. I alkohol i droge i lijekovi farmaceutske industrije su biznis koji donosi ogromne profite, tako da oni imaju vrlo jake i razrađene mehanizme kako da povećavaju promet. Distributeri alkohola izmislili su rituale zdravica i naizmjenično zvanje "tura" i "rundi" po kafanama, proizvođači droga šire fame o vezi droge i umjetnosti, a farmaceutska industrija financira školovanje ljekara koji kasnije moraju da pripisuju lijekove samo tog proizvođača, što više, to bolje. U tom smislu, savjetujem mladima Imotskog da piju Vrljiku, kad im je Bog već dao, i da duboko dišu čist zrak, tako će se najbolje osjećati, a i uštedjet će za života milijune koji bi otišli na gluposti.

Namjeravaš li tiskati zbirku poezije? Smije li se tekst staviti na jednu a glazba na drugu stranu vage?

RAMBO: Pojavom interneta sve što sam uradio pristupačno je i besplatno svima. Trudim se da mi i poezija i glazba budu originalni, ali nije na meni da sudim i ocjenjujem što je bolje ili gore.

S kojim glazbenicima iz Hrvatske njeguješ prijateljstva?

RAMBO: Luki, Ban, s pokojnim Dvornikom sam bio blizak. S Tamarom Obrovac surađujem. Izuzetno cijenim Matiju Dedića i Elvisa Stanića, legendarnog Boška Petrovića...

 

rambo3290909
Rambov koncert u Dogani posjetilo je više od 500 simpatizera
Kolika je razlika u prodaji cd-a danas i ploča i kazeta u vrijeme dok si počinjao?

RAMBO: Sad skoro da nema legalne prodaje. Ja sam zadovoljan ako mi prodaja pokrije troškove snimanja. Ali koncertno sam svima interesantan, pa mi je to i izvor prihoda. Srećom, volim sviranje i blesavljenje na sceni, to me podmlađuje, pa sve nekako funkcionira.

Kako se hipišizik metafizik brani od nadolazeće recesije?

RAMBO: Za mene nema recesije, jer je moja publika malobrojna, ali izuzetno vjerna i otporna na bilo kakve promjene u društvu. Moju publiku čak ni rat nije uspio rastjerati, a kamo li ova glupost od recesije. To samo crkava autoindustrija i stara tehnologija, tako da savjetujem svima da se maknu što dalje od poslova koji su vezani za zagađivačku industriju, a da se okrenu ekološkim poslovima koji su budućnost.

Za kraj, reci nam ono što te sam nisam pitao!

RAMBO: Dobro sam i zdravo, žena i djeca su super, hvala na pitanju!

Razgovarao: Stipe MAJIĆ

Fotografija: Branimir BOBAN

Rambo Amadeus – jak i muzikalan
Baner