Srijeda, 13 Srpanj 2011 23:39
IN rukopis - Reportaže
Cilj ekspedicije su bili pučinski svjetionici Glavat i Palagruža, koja je 24.6. trebala biti cilj „Rote Palgruzone". Radi se o natjecanju tradicionalnih komiških drvenih brodova leuta i falkuša, isključivo na jedra i vesla.
Nakon ukrcaja u Maloj Dubi, u Živogošću, kurs je bio prema obližnjem svjetioniku na Sućuraju, pa prema svjetioniku na rtu Pelješca i prvo sidrenje, kupanje i marenda u prekrasnoj uvali Lovišta. Od Lovišta smo krenuli prema prelijepoj Korčuli, od koje je, svi se slažu, ljepši samo Dubrovnik. Na Korčuli kratko pristajanje, radi nadopune brodskih zaliha i preko Lumbarde, najistočnijeg mjesta na Korčuli, pravac egzotični Glavat, koji se nalazi južno od Korčule udaljen 10 n.milja usred nepreglednog plavetnila. Već nadomak te okrugle u promjeru stotinjak metara velike hridi sa nešto trave i niskog raslinja, osjeti se njena magnetska privlačnost i s velikim nestrpljenjem smo dočekali iskrcavanje.
Tu nam je i kao i na cijelom putovanju od velike pomoći bio Đunđin gumenjak. Stupanjem na tlo Glavata, čovjek se trenutno promjeni i napuni jednom pozitivnom energijom i željom ili da tu ostane zauvijek, ili da se što prije vrati. Glavat je u pravom smislu, carstvo tisuća galebova, a ono se na žalost odnosi i na prekrasnu kamenu građevinu svjetionika, u kojoj se sada, budući više nema stalnu ljudsku posadu, gnjezde samo galebovi i lastavice. Navodno će je „Plovput" koji gospodari svim svjetionicima, uskoro obnoviti i staviti u svoju turističku ponudu, kao i mnoge druge do sada.
Taj kratkotrajni boravak na Glavatu nije bio dovoljan i svakako se moramo ponovo na njega vratiti. Rekao sam da je to magnet, ali doslovno.
Budući je već sunce bilo blizu zalaska za Lastovo, požurili smo preko lastovskih otočića Vrhovnjaka i Lastovnjaka i ispod također impozantnog svjetionika Struga, „uvukli" se u Skrivenu Luku, koja s razlogom nosi takovo ime. Lagana večera, čaša vina, noćno kupanje u izuzetno toplom moru, te, od svih vjetrova zaštićene uvale. Takvu tišinu i takvo nebo treba doživjeti.
U 5h Bepo pali motor i prva nevolja, Bogu fala i jedina.Propela se zaplela u konop od gumenjaka.Đunđin gumenjek, Đunđin problem. Nož u ruku i u more. Propela je slobodna i pravac prema 35 n.milja udaljenoj Palagruži. 6 sati nepreglednog plavetnila i pozitivnih vibracija, koje je još pojačao susret s jatom dupina, koji su nas pozdravili i kratko pokazali što znaju.
Nakon 4 sata plovidbe, u daljini, jedva vidljiva točkica. Ona. Palagruža.
Nestvarno, tišina, samo Paparaco škljoca teleobjektivom. Još malo i evo je tu, pred nama.Oći raširene,kao da mi ne dolazimo na nju, nego da nju želimo uvući u sebe. Prvi krug oko te vulkanske ljepotice i sidrenje na velom(južnom) žalu, po mnogima najljepšem na Jadranu. Prelazak u gumenjak i izlazak na žalo. Kupanje i uzbrdo prema svjetioniku. Vrućina i opet carstvo galebova, ali ne i u svjetioniku, koji ima stalnu posadu. Zgrada,koja je izgrađena 1875, za vrijeme Austrougarske je dobro održavana, a ima i uređene apartmane za iznajmljivanje. I danas je ista kao i onda. Dobar kamen i dobra gradnja.Paparaco ne štedi aparat, a osobit motiv su mu galebovi koji se sada gnjezde i stalno kriješte, jer nisu navikli na uljeze u svom carstvu. A u tom carstvu je uljeza bilo oduvijek, jer na platou na vrhu su lijepo vidljive antičke iskopine, koje otoku, daju dodatno i jednu mitsku draž. Upeklo je. Bili smo već u točki rastapanja, pa smo se spustili na žalo i dobro rastočali guzu, kako kaže pjesma. Vatro i Bepo koji su se ostali kupat, spremili su pravi brodski ručak, nakon kojeg su oni opet prilegli, a Paparaco i ja smo, gumenjakom cijelo popodne obilazili Malu Palagružu i sve ostale otočiće i hridi, Palagruškog arhipelaga. Kako kažu Komižani, ako nisi noćio na Palagruži, nisi ni bio na njoj. E, mi smo noćili. Dugo smo poslije večere sjedili po brodu s šašom crnog u ruci. U tišni. Noć na Palagruži je govorila sve.
Marenda, kupanje i vijest da Komižani ne dolaze. Vratili su se nakon 15 milja, zbog „nepovoljnih vremenskih uvjeta" tj. bonace. Eto, Imoćani, žabari i vlaji, mogu, a komiški morski vukovi ne mogu.Tako sam ja zafrkavao moje prijatelje u Komiži, gdje svake godine odlazim. A otišli smo i mi s Palagruže, uvjereni da ćemo se opet vratiti.
Novi kurs, prema Lastovu, nazad u Skrivenu luku, ovaj put na cijeli dan, na zasluženi odmor i kupanje. „Osvajanje" Palagruže proslavili smo u konobi „Porto roso",odakle smo izašli malo teži i znatno" veseliji". Ulaz u Skrivenu luku čuva svjetionik „Struga" koji se također slično kao i Palagruža, na litici visokoj oko sto metara, nadvio nad morem. Naravno da smo ga ja i Paparaco obašli, porazgovarali sa bračnim parom svjetioničara i „ okinuli" stotinjak snimaka.Na Strugi se također iznajmljuju apartmani, pa smo nas dvoje odlučili doći zimi jedan vikend, propješačiti cijelo Lastovo. Sad nam je malo vruće.
Još jedno noćno kupanje i još jedno lastovsko zvjezdano nebo...
Prema mjestu Ubli, koje je trajektno pristanište i pumpna stanica, gdje smo uzeli gorivo i po dosta jakoj buri uputili se prema Korčuli i otočiću Badija. Na tom malom otočiću između Pelješca i Korčule, nalazi se nesrazmjerno velika riva i samostan, koji dominira cijelim otokom i upravo se sada vrši opsežna restauracija.
Kuriozitet Badije su srne koje na plaži jedu kupačima iz ruke. Budući smo tu bili već puno puta, nismo izlazili, već nakon kasnog ručka i obilnog hranjenja galebova,uputili se u sigurnost Lovišta,gdje smo prenoćili, po tko zna koji put sa prijašnjih đita. Još jedna zvjezdana noć i po koja čaša crnog. Sutra je gotovo.
26.6. Došlo je „sutra". Ajme, nije mi dooobro... Kompletan dojam, „začinila" je sv.Misa u maloj kamenoj kapelici u Lovištu. Zadnja kava na loviškoj rivi. Prelazak kanala do Sućuraja, jaka bura, pa prelazak kanala do Živogošća i ajme, sad zaista, ruža vjetrova, puše jako sa svih strana. 20 m smo od plaže, ali tako „nosi" da brod kratko sidrimo samo par metara od plaže i gumenjakom se prebacujemo, a Bepo se okreće i nazad u Živogošće Porat, gdje je prisilno prenoćio. Ali kaže da se nije patio,zaliha krutih i tekućih je ostalo dosta, a razmišljati je imao o čemu.
