Petak, 01 Travanj 2011 17:18
Aktualno - Svijet
Dobri protiv loših, naši protiv njihovih, sedma konjica protiv Indijanaca. Simplifikacija stvari, kao na televiziji, za jedan jako kompliciran slučaj. Loš može biti samo Gadafi i zaslužio je tu ulogu, s pravom; 40 godina apsolutne vladavine, zloupotreba i pretjeranost, bizarnosti i ekscentričnosti (mada sve što je napravio i nije za pobljuvati).
Dobri su pobunjenici iz Bengazija (pravedno je pobuniti se), "revolucionari 17. veljače", koji su oteli Gadafiju cijeli istok Libije, nepokornu Kirenu. Oni, koje skoro cijeli svijet nazvao "civili", (ne bi li akreditirao pravedni rat UN-a). "Civili", ali ne kao oni s Bulevara Bourguiba u Tunisu, ni kao oni na Trgu Tahir u Kairu, ni kao oni s trga Perla u Manami. Iste slike sa istih televizija, civili iz Bengazija su naoružani do zuba, tenkovima i protuzračnom obranom, u mogućnosti su srušiti državne avione i sposobni pilotirati borbenim letjelicama. Oni su ti koji će, jednom kad humanitarni rat Zapada dođe kraju, biti nova Libija. Ali tko su oni, "oni" dobri iz filma? I kakva će biti nova, postgadafijevska Libija, pitamo li se; demokratska, respektivna spram civilnih sloboda i ljudskih prava, etc., etc.?
Libija je kraljevski zalogaj pa je žurba humanitaraca (predvođenih tužnim klaunom Napoleonom Sarkozyem) za pritrčati joj u pomoć malo sumnjiva. A Yemen? A Bahrain? A Birmanija, zašto ne Birmanija? Zašto ne Palestina? (Palestina zato što ne i dosta, to razumijemo).
Zapadni humanitarci se klade zatvorenih očiju. I opasno. Zato što pobunjenici "civili" iz Bengazija, mada (zasada) nepoznati, imaju solidan curriculum muslimana-islamista, naoružani su i borbeni (znači i anti-zapadnjaci). Ili suprotno, oni koje poznamo, nisu ono što nazivamo garancijom.
Massimo Introvigne, predstavnik OSCE (Organization for Securiti and Co-operation in Europe) za borbu protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije kaže: " Znamo neka imena šefova koji dolaze iz klanova i koji imaju utjecaja u ovome što nazivamo provizorna vlada iz Bengazija, Libijski nacionalni kongres. Znamo, na primjer, da je sekretar tog kongresa Mustapha Mohammed Abud al Jeleil, koji je do 21. veljače bio Gadafijev ministar pravde , koji je, u prosincu 2010, stavljen na listu Amnesty Internationala, kao jedan od najžešćih kršitelja ljudskih prava u Sjevernoj Africi". Još jedan utjecajni pobunjenički "civil" iz Bengazija je "general Abdul Fatah Younis, bivši Gadafijev ministar unutarnjih poslova, koji je bio šef političke policije režima." ... likovi, zaključuje Introvigne, koji « ‘nisu iskreni demokrati’ iz Obamina govora, nego oni koji su bili najgori instrumenti Gadafijeve vladavine, koji žele otjerati kolonela da bi zasjeli na njegovo mjesto ».
Reciklirane instrumente gadafizma će pomesti "mladi revolucionari" i stari demokrati koji su prezivjeli Gadafijevu eru? Možda. Nadajmo se. Ali činjenice kažu da je Libija, i istok Libije, u odnosu na broj stanovnika, prvi izvoznik boraca i "martirija" ("suicidalnih bombaša", čitaj kamikaza) u Irak. Brojčaniji su nego u bilo kojoj drugoj arapsko-muslimanskoj zemlji, ima ih više nego u Saudijskoj Arabiji, kolijevci Bin Ladena i terorista od 11. rujna.
Ovi podaci ne dolaze od Gadafija koji zbog vlastite ugodnosti pripisuje pobunu na Istoku Al Qaedaei, nego od Combating Terrorism centra u West Pointu, iz banke podataka Pentagona, a objavio ih je Wikileaks. Podaci iz West Pointa i Pentagona su bazirani na "Sinjar documents", koje su našle američke snage prilikom bombardiranja, u listopadu 2007., na toj lokaciji, na granici Iraka i Sirije. Ti izvještaji opisuju "alarmantan scenarij" o libijskim pobunjenicima iz Bengazija i Derne.
Od 700 džihadista, čije je državljanstvo "upisano" pri ulasku u Irak između 2006. i 2007., 19% njih dolazi iz Libije, preciznije, iz Derne 60% i iz Bengazija 24%, a mnogi od njih su "veterani iz Afganistana".
Derna je najveći izvor džihadista za Irak, njih 52, nasuprot 51 koji dolaze iz Riada (Kirena ima 80 000 stanovnika, nasuprot glavnom gradu Saudijske Arabije koji broji 4 000 000), slijede Meka i Bengazi. Čak i među kamikazama, zabilježenima kao"martiriji", Libijci su na čelu sa 85%, pored 56% svih drugih nacionalnosti.
Isti scenarij opisuje i Wikileaks: istok Libije kao plodno tlo za radikalni islamizam. I Vincent Cannistraro, bivši šef jedne ćelije CIA-e u Libiji, potvrđuje da među pobunjenicima ima puno "ekstremnih islamista sposobnih kreirati probleme" i da je "velika vjerojatnost da bi vrlo opasne individue mogle imati upliv u vlast, u slučaju da Gadafi padne". Sretno!
Objavljeno na: http://www.ilmanifesto.it/Quotidiano-archivio/23-Marzo-2011/art26.php3
Prijevod: S. Majić-Huette/Imotske novine
