Utorak, 18 Listopad 2011 12:57
Život -
Zdravlje
Stalna promjena … plima slijedi oseku. ... noć slijedi dan ... dobra vremena slijede loša vremena…. zalazak i izlazak Sunca i Mjeseca …. smjena godišnjih doba…..
To je neumitni zakon ritma, ritam prirode, koji se jednako manifestira u kraljevstvu čovjeka, kraljevstvu minerala, kraljevstvu biljaka ….. Jedno smjenjuje drugo i ništa nije stalno.
…..Samo mijena stalna jest (pantha rhei) ….čuvena izreka se pripisuje Heraklitu….
Tu životnu ljuljačku, gore–dolje, tamo–ovamo, čovjek osjeća na svom mentalnom, fizičkom i emocionalnom polju…. ritmičko ljuljanje svijesti.
Usprkos našoj snažnoj želji da nam se događaju samo i jedino dobre stvari, smjenjuju se dobra i loša događanja, jer životni padovi nam pomažu da prepoznamo, cijenimo i težimo usponu i dobrim osjećajima. Loša vremena nas uče prepoznati dobra, jer da nije crne zime, ne bi vidjeli ljepotu proljeća.
Jednako veliki problem je kad zapnemo, bilo u kojem stanju, dobrom ili lošem, jer promjena je sila koja pokreće.
Nisargadatta Maharaj kaže u svojoj knjizi „To sam ja“:….
Rijeka života teče između obala boli i zadovoljstva. Problem nastaje tek kada um odbije teći u skladu sa bujicom života, pa se zaglavi na jednoj od tih obala. Pod protjecanjem u skladu s bujicom života mislim na prihvaćanje, dopuštanje da ono što treba doći dođe, a ono što treba otići ode….. Život se sastoji od uspona i padova, od zima i proljeća. Dogode se tako neke, naše osobne crne zime, sledimo se od nekih nemilih događaja i čini nam se kao da nas nikada više neće ogrijati proljetno sunce.
Eckhart Tolle nam poručuje … "
Život će vam dati ono iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vaše svijesti. Kako ćete znati da vam je upravo to iskustvo potrebno? Budući da ga imate u tom trenutku, sigurno vam je potrebno." Teško je prihvatiti ovu logiku razmišljanja i loše događaje opravdati konstatacijom da se stvari događaju i da je sve za neko dobro, koje mi trenutno ne možemo dokučiti. Pogotovo je teško, prihvatiti takvo razmišljanje, kada smo u dubokoj krizi koja traje već duže vrijeme, a kamoli još biti zahvalan na danom nam iskustvu i razmišljati kako je naša loša dionica već skoro iza nas i kako nam, po svemirskom zakonu, slijedi samo i jedino dobro.
Strpljenja, Bože, strpljenja. Pronađimo dobre knjige, čitajmo, družimo se s prijateljima, plačimo, ali u svakom momentu budimo svjesni da iza toga dolazi naše dobro vrijeme.
Na krilima misli o dobrom vremenu prođimo lošu dionicu sa što manje štete. Sanjarimo kao što u hladnim danima zime sanjarimo o mirisnom proljeću. Mašta je čarobni kist, alat kojim svjesno stvaramo svoj život. Maštajući dobivamo viziju, smjernice i nadahnuće. To je prvi korak u bolja vremena. Maštajmo tako snažno da možemo osjetiti zvukove, okuse, mirise….
I prihvatimo činjenicu da smo sastavni dio prirode i da zakon ritma djeluje jednako na nas kao i na sve drugo u prirodi.
Pod nogama nam evo šušti otpalo lišće, isto ono što je do jučer veselo treperilo na vjetru, a i grane će uskoro biti potpuno gole. Zabrinjavali nas to? Ne, ni najmanje, to je normalan slijed događanja. Sve nam je to već poznato, proživljeno i ne pada nam na pamet promatrati to kao neku prirodnu katastrofu. Znamo da iza zime slijedi proljeće. Gotovo ga već vidimo, osjećamo. Vidimo ta ista stabla ponovo okićena prelijepim zelenim krošnjama, čak su pustila nove mladice i još su veća i još ljepša, vidimo cvjetna i mirisna polja….
Prihvaćamo i to da neka neće preživjeti krizu zime. Ona kojima je stanište siromašno, pa još kiša u toku zime odnese dio zemlje i ogoli korijenje, koja su neprestano gladna, pa nemaju dovoljno vitalne energije, ona neće uspješno proći kroz proces promjene. Ako i prežive, u proljeće će izgledati bolesno i zakržljalo, pa će ih već slijedeća kriza, suša, zima, ili nešto slično, dotući. Zanimljivo kako nas to ništa ne zabrinjava. Čak vrlo lako prihvaćamo promjene u prirodi. Normalno nam je da se smjenjuje dobro i zlo, tama i svjetlo….
Koliko god znamo da smo i mi dio te prirode i da smo podložni njenom ritmu, svejedno, promjenama na osobnoj razini pristupamo u najmanju ruku katastrofično. Umjesto da se prepustimo živimo u strahu. Osjećaj straha od promjene se javlja samo kad gledamo usku, malu sliku, jer ne vidimo krajnji ukupan efekt promjene. Ravnoteža u nama, koliko god mislili da smo beznačajni i mali, utječe na ravnotežu u prirodi i obrnuto.
Prihvatiti promjenu kao izazov i priliku za rast je čast mudrih, čast onih koji poštuju prirodne zakone i imaju veliko povjerenje. Oni održavaju vitalnu energiju brižno pazeći čime hrane tijelo i um. Snažni su na fizičkoj i mentalnoj razini pa im svaka promjena služi za daljnji osobni napredak, koji se odražava na cjelokupni napredak.
Dragi ljudi, kako bi lakše prolazili kroz sve promjene i kako bi živjeli puninu života u svim uvjetima, održavajte vitalnu energiju. Dobro pripazite čime hranite vaše tijelo i vaš um. Dom naše duše nije zavrijedio da bude odlagalište smeća.
Njegujte čiste misli, jer misli nam se vraćaju kao bumerang i postaju elementi gradnje daljnjeg života. Hranite se kvalitetno, a ako nemate vremena pripremiti ili iz nekog drugog razloga ne uspijete priuštiti sebi kvalitetan obrok, uključite u svoju prehranu mikroalge kao dodatak, jer one sadrže vitalnu energiju iz sunčeve svjetlosti.
A sada pozdrav uz ovaj moj kratak stih.
Ne tuguj u zlatna predvečerja, kad sunce zadnju kaplju života kaplje u more. Dok gase se zlaćani treptaji, negdje se drugdje, upravo rađaju čudesne, sjajne, nove zore.
Ana Karlović
